Marmari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marmari
Marmaray
Logo Marmari železničke linije
Logo Marmari železničke linije
Pregled
Drugo imeEvrazija tunel
KoordinateMarmaray Yenikapı:
41° 00′ 17.6″ N 28° 57′ 06.7″ E / 41.004889° S; 28.951861° I / 41.004889; 28.951861 (Marmaray Yenikapı)
Ayrılık Çeşmesi:
41° 00′ 01.8″ N 29° 01′ 46.2″ E / 41.000500° S; 29.029500° I / 41.000500; 29.029500 (Ayrılık Çeşmesi)
Statusaktivan
PresecaBosforski moreuz
PočetakStanica Fatih na evropskoj strani Istanbula
KrajStanica Uškudar, azijska strana Istanbula
Istorija
Otvoren29. oktobar 2013. (2013-10-29)
VlasnikTurske železnice
Tip (namena)železnički putnički i teretni tunel; prevoz putnika
Tečnički podaci
Dužina linije13,6 km (8,5 mi)
Broj koloseka2

Marmari (Marmaray) je podvodni transkontinentalni tunel koji ispod Bosforskog moreuza spaja evropski i azijski deo Istanbula. Tunel je namenjen železničkom saobraćaju. Tunel je dugačak 13,6 km, a proteže se na dubini od 60,46 m ispod površine mora, što ga čini najdubljim tunelom na svetu. Za prelazak tunelom iz Evrope u aziju potrebno je 4 minuta.[1] Kroz tunel saobraća gradska metro linija.[2]

Ime tunela Marmaray je nastalo kombinacijom reči Marmara Denizi („Mramorno more”) i ray („železnica”). Početna tačka tunela je stanica Fatih (Fatih), na evropskoj, a završna Uškudar (Üsküdar), na azijskoj strani Istanbula.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ideja o izgradnji tunela ispod Bosfora stara je više od 150 godina. Ovu ideju prvi put je izneo sultan Abdul Medžid još 1860. godine, ali tehnički uslovi i oprema u to vreme nisu bili dovoljno razvijeni da bi projekat bio pokrenut. Ideja je ponovo pokrenuta 80-ih godina 20. veka, kada su studije pokazale da je izgradnja tunela moguća i poželjna.[3]

Izgradnja tunela[uredi | uredi izvor]

Voz na stanici Jenikapi
Ulaz u Marmari železničku liniju na Železničkoj stanici Sirkeči
Tunel Marmari tokom izgradnje

Radovi na izgradnji tunela počeli su 9. maja 2004. godine i trebalo je da budu u potpunosti završeni za četiri godine, ali je završetak radova kasnio je zbog arheoloških nalazišta koja su tom prilikom otkrivena. Tunel je svečano otvoren 29. oktobra 2013. na 90-godišnjicu nezavisnosti Republike Turske. Tokom arheoloških iskopavanja, koja su tekla uporedo sa izgradnjom tunela, otkriveno je 13 olupina brodova i oko 35.000 artefakata. U nekadašnjoj Teodosijevoj luci pronađeno je „groblje” vizantijskih brodova, koji predstavljaju najveću poznatu srednjevekovnu flotu. Planira se da svi pronađeni artefakti budu izloženi u muzeju koji će biti otvoren u području „Stotinu ostrva” u gradskoj četvrti Jenikapi (Yenikapı). Ulaz u stanice i enterijeri biće ukrašeni motivima iz neolitskog, vizantijskog i osmanskog perioda, a na platou stanice Jenikapi biće izložene olupine brodova koji potiču iz 4. i 5. veka.[3]

Radovi na ovom projektu, koji se smatra jednim od najvećih infrastrukturnih projekata na svetu, koštali su četiri milijarde dolara.[1] Predviđa se da će broj putnika koji će dnevno prolaziti ovim tunelom do 2025. godine dostići 1,7 miliona.[4]

Tunel Marmari spada među nekoliko velikih infrastrukturnih projekata koji su pokrenuti pod vladom turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana. Ovo je jedan od projekata koji su doprineli pokretanju turske ekonomije, ali je takođe izazvao i proteste javnosti, budući da lokalno stanovništvo tvrdi da planovi urbanog razvoja primoravaju ljude da napuste domove, kao i da ugrožavaju životnu okolinu.[3]

Tunel je deo šireg projekta „Marmari”, koji uključuje širenje postojeće mreže prigradskih železničkih linija, da bi se formirala trasa duga 76 km. Izgrađeni su podvodni cevni tuneli, podzemni kupolasti tuneli, zakrivljeni tuneli, tri nove podzemne stanice, 37 stanica na kopnu, nadzorno-upravljačko središte itd. Nadograđuju se postojeće železničke pruge i rade nove.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Tunelom spojene Europa i Azija”. HRT Vijesti. 29. 10. 2013. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  2. ^ R., Zoran. „ZAPOČETA IZGRADNJA „EURAZIA“ TUNELA ISPOD BOSFORA”. Aliquantum. Arhivirano iz originala 04. 06. 2019. g. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  3. ^ a b v g d „Marmaray - tunel ispod Bosfora”. Travel Diary. 4. 12. 2013. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  4. ^ „Marmaray Railway Engineering Project”. Railway Technology (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 6. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • „MARMARAY”. Marmaray - oficijelni web sajt. Arhivirano iz originala 07. 06. 2019. g. Pristupljeno 4. 6. 2019.