Marsel Kitel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marsel Kitel
Kitel 2018.
Lični podaci
Puno imeMarsel Kitel
Datum rođenja(1988-05-11)11. maj 1988. (36 god.) .
Mesto rođenjaArnštat, Istočna Njemačka
Državljanstvo Njemačka
Visina1,88 m[1]
Masa82 kg[1]
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačasprinter
Juniorska karijera
2007—2010Tiringer Enerdži
Profesionalna karijera
2011—2015
2016—2017
2018—2019		Argos šimano
Etiks Kvik—sgep
Kaćuša[2][3]
Uspesi
Druge trke
Dubai Tur 2 (2016, 2010)
Šeldeprajs 5 (2012, 2013, 2014, 2016, 217)
Điro Minsterland 2 (2011, 2012)
Gran pri de Furmje 1 (2016)
Ažurirano: 25. jun 2020.

Marsel Kitel (njem. Marcel Kittel; 11. maj 1988), bivši je njemački profesionalni biciklista u periodu od 2011. do 2019. godine. Poslednji tim za koji je vozio je Kaćuša.[4] Kao junior, bio je specijalista za hronometar i osvojio je dva puta zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar za juniore i bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine. Profesionalnu karijeru počeo je 2011. godine, kao sprinter, gdje mu je obično trebao dobar lid aut da bi pobijedio. Pobjeđivao je na etapama na sve tri grand tur trke.

Na Tur de Fransu, ostvario je 14 etapnih pobjeda, četiri na Điro d’Italiji i jednu na Vuelta a Espanji. Pored toga, osvojio je klasik u Njemačkoj — Šeldeprajs, pet puta, po dva puta je osvojio Dubai Tur i Điro Minsterland, a jednom je osvojio klasik Gran pri de Furmje.

Godine 2019, objavio je da završava karijeru, u 31 godini.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2011.[uredi | uredi izvor]

Profesionalnu karijeru počeo je 2011. godine, u holandskom kontinentalnom timu Argos šimano, Poznat kao specijalista za hronometar u to doba, pobijedio je u grupnom sprintu na Tur de Lanjavi trci.[5] Nakon toga, odlučio je da se fokusira na sprint. Pobijedio je na četiri od pet etapa na trci Katre žurs de Denkerk, od čega je pobijedio na prve tri zaredom sve u grupnom sprintu. Na otvaranju trke, odsprintao je Denisa Galizjamanova i Đakoma Nicola,[6] nakon čega je na drugoj etapi odsprintao Ajdisa Krupisa,[7] i Jauhenija Hutaroviča na trećoj,[8] dok je na poslednjoj, petoj etapi, trijumfovao u sprintu ponovo ispred Hutaroviča.[9] Trku je završio na 43 mjestu u generalnom plasmanu, jer je na četvrtoj etapi, na kojoj je pobijedio Tomas Vokler, izgubio 11 minuta.[10] Prvu etapnu pobjedu na nekoj vorld tur trci, ostvario je na prvoj etapi trke Tur de Polonje, gdje je u sprintu pobijedio Aleksandera Kristofa i Frančeska Čičija;[11] a zatim je pobijedio na još tri etape. Na drugoj etapi odsprintao je Hajnriha Hauslera,[12] a zatim je ostvario i treću pobjedu zaredom, na prve tri etape, odsprintavši Romena Fejua.[13] Pobijedio je još na poslednjoj etapi, odsprintao je Petera Sagana i završio je na 129 mjestu u generalnom plasmanu, skoro sat vremena iza Sagana, koji je osvojio trku.[14] Na grand tur trkama debitovao je krajem godine, na Vuelta a Espanji, gdje je pobijedio na sedmoj etapi, odsprintavši Sagana i Oskara Freirea.[15] Sezonu je završio na Herald san Turu, gdje je pobijedio na dvije etape. Na trećoj etapi, pobijedio je u sprintu ispred Stila von Hofa,[16] dok je na poslednjoj etapi, pobijedio ispred Entonija Đakopa.[17] U sezoni 2011, ostvario je 17 pobjeda i završio je na drugom mjestu po broju pobjeda, jednu iza Filipa Žilbera.[18]

2012.[uredi | uredi izvor]

Godine 2012, debitovao je na Tur de Fransu, gdje je bio lider tima i borio se za zelenu majicu.[19] Ipak, tokom pete etape napustio je Tur, zbog stomačne infekcije koju je zaradio na drugoj etapi.[20] Vratio se početkom avgusta, na Eneko Turu, gdje je pobijedio na prvoj etapi. Jedini vozač koji mu je bio konkurentan bio je Arno Demar iz Franses de Žua.[21] Nakon što mu se guma probušila na 5 km do cilja na trećoj etapi,[22] drugu etapnu pobjedu ostvario je na četvrtoj etapi. Na kraju etape, čestitao je suvozačima — Tomu Velersu i Džonu Degenkolbu, za njihov rad u poslednjim kilometrima, jer su ga predvodili do 300 km do cilja, odakle je on krenuo da sprinta i ostvario je pobjedu.[23] Na kraju sezone, nakon što je Lens Armstrong potvrdio da se dopingovao, Kitel je izjavio da mu je muka od ljudi u biciklističkoj zajednici koji i dalje brane Armstronga.[24]

2013.[uredi | uredi izvor]

Godine 2013, Argos šimano je dobio vorld tur status, što je prva divizija timova u biciklizmu.[25] Prvu pobjedu ostvario je na Tur of Oman trci, gdje je pobijedio u sprintu na prvoj etapi.[26] U aprilu, pobijedio je na klasiku Šeldeprajs, drugu godinu zaredom, ispred Kevendiša i Berija Markusa.[27] Na Tur de Fransu, pobijedio je u sprintu na otvaranju u Korzici i uzeo žutu majicu, po prvi put u karijeri.[28] Majicu je izgubio na drugoj etapi, kada je preuzeo Jan Bakelans, koji je trijumfovao ispred Sagana.[29] Pobijedio je još na etapi 10, ispred Andrea Grajpela i Kevendiša,[30] etapi 12, ispred Kevendiša i Sagana,[31] nakon čega je trijumfovao i na poslednjoj etapi, na Jelisejskim poljima, prekinuvši niz Marka Kevendiša, koji je pobjeđivao četiri godine zaredom na toj etapi.[32] U klasifikaciji po poenima završio je na četvrtom mjestu.[33]

2014.[uredi | uredi izvor]

Kitel na Tur of Britejn trci 2014.

Sezonu 2014. startovao je pobjedom na Daun Ander klasiku, nakon čega je ostvario tri pobjede na Dubai Turu. Na trećoj etapi, uspio je da se zadrži u grupi nakon dva kratka uspona i pobijedio je u sprintu manje grupe koja je došla na cilj zajedno.[34] U aprilu, osvojio je klasik Šeldeprajs ispred Tajlera Farara, treću godinu zaredom, postavši prvi u istoriji klasika koji je uspio da ostvari to.[35] U maju, vozio je Điro d’Italiju. Pobijedio je na drugoj etapi, ispred Nasera Buhanija, Đakoma Nicola i Elije Vivijanija;[36] nakon čega je ostvario drugu pobjedu zaredom, trijumfovao je na trećoj etapi, pobijedivši u sprintu Bena Svifta i Vivijanija.[37] Četvrtu etapu nije startovao zbog temperature.[38]

Drugu godinu zaredom, pobijedio je na prvoj etapi Tur de Fransa i uzeo žutu majicu; pobijedio je ispred Sagana i Ramunasa Navardauskasa, dok su na 500 metara do cilja, Mark Kevendiš i Sajmon Gerans pali i morali su da napuste Tur.[39] Na drugoj etapi vožene su sekcije kaldrme; Vinčenco Nibali je pobijedio i preuzeo žutu majicu od Kitela.[40] Na trećoj etapi, ponovo je pobijedio u sprintu ispred Sagana i Marka Renšoa, koji je postao prvi sprinter Kvik—stepa nakon što je Kevendiš napustio trku.[41] Ponovo je pobijedio na četvrtoj etapi, ostvarivši tri pobjede na prve četiri etape; pobijedio je ispred Kristofa i Demara.[42] Do kraja Tura, nije bilo mnogo sprinterskih etapa prije Pariza, a na poslednjoj, 21 etapi, na Jelisejskim poljima, pobijedio je drugu godinu zaredom, ispred Kristofa i Navardauskasa.[43]

U septembru, pobijedio je na prvoj etapi trke Tur of Britejn, ispred Kevendiša,[44] a zatim je pobijedio i na poslednjoj etapi, ponovo ispred Kevendiša.[45]

2015.[uredi | uredi izvor]

Drugu sezonu zaredom počeo je pobjedom na Daun Ander klasiku, u januaru.[46] Do kraja aprila, vozio je samo dvije vorld tur trke — Tur Daun Ander i Tur of Katar, na kojima nije bio konkurentan u sprintu, zbog virusa. Nakon tri mjeseca pauze, vratio se na Tur de Jorkšir trci,[47] ali je morao da napusti trku nakon samo 100 kmna prvoj etapi.[48] Trebao je da se vrati na Tur of Kaliforniji, ali se povukao dan pred start trke, ponovo zbog bolesti.[49] Trkanju se vratio na klasiku Ster ZLM Tur, ali nije uspio da završi u top 10. Krajem juna, objavljeno je da neće voziti Tur de Frans, zbog slabe forme izazvane bolešću.[50] Dan nakon što nije izabran u sastav tima za Tur, izjavio je da mu je to najteži trenutak u karijeri.[51] U avgustu, vozio je Tur de Polonje trku, gdje je pobijedio na prvoj etapi, ispred Kejleba Juana.[52] Na drugoj etapi, završio je na drugom mjestu, odsprintao ga je Mateo Peluči.[53] Nije ostvario više nijednu etapnu pobjedu, ali je osvojio klasifikaciju po poenima na trci, tri poena ispred Jona Izagirea, koji je i osvojio trku.[54]

U oktobru, potpisao je dvogodišnji ugovor sa Etiks Kvik—stepom, nakon što ga je Džajant—šimano pustio godinu prije isteka ugovora.[55] Dolaskom Kitela u Etiks Kvik—step, Mark Kevendiš i njegovi lid aut vozači — Mark Renšo i Bernard Ajzel, prešli su u Dimenžen Datu.[56]

2016.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2016, počeo je na Dubai Turu, koji je osvojio, uz dvije etapne pobjede i klasifikaciju po poenima.[57] Sezonu je nastavio u Portugalu, na Volta ao Algarve trci, gdje je pobijedio na prvoj etapi, ispred Andrea Grajpela,[58] nakon čega je pobijedio na četvrtoj etapi i osvojio klasifikaciju po poenima.[59] U martu, pobijedio je na trećoj etapi trke Dridagse van de Pane, gdje je u sprintu bio bolji od Fila Bauhausa i Kristofa.[60] U aprilu, osvojio je klasik Šeldeprajs po četvrti put u karijeri, pobijedivši Kevendiša u sprintu,[61] nakon čega je pobijedio na prvoj etapi na Tur de Romandi trci, ispred Nikole Bonifacija.[62] U maju, vozio je Điro d’Italiju. Hronometar na prvoj etapi završio je na petom mjestu, 11 sekundi iza Toma Dimulena,[63] nakon čega je pobijedio u sprintu na drugoj etapi, ispred Demara i Saše Modola i zahvaljujući sekundama bonifikacije, došao je na sekund iza Dimulena u generalnom plasmanu.[64] Na trećoj etapi, pobijedio je ispred Vivijanija i Nicola i zahvaljujući sekundama bonifikacije preuzeo je roze majicu, za lidera Đira, po prvi put u karijeri, devet sekundi ispred Dimulena.[65] Majicu je izgubio već na narednoj etapi na kojoj je trijumfovao Dijego Ulisi,[66] nakon čega je napustio trku i nije startovao devetu etapu.[67]

Kitel na Tur de Fransu 2014.

U julu, vozio je Tur de Frans. Na prvoj etapi, Mark Kevendiš ga je pobijedio u direktnom sprintu po prvi put u karijeri i uzeo je žutu majicu, takođe prvi put u karijeri.[68] Na trećoj etapi, završio je u sprintu na sedmom mjestu, dok je Kevendiš ostvario drugu pobjedu.[69] Prvu pobjedu na Turu 2016, ostvario je na četvrtoj etapi, kada je u sprintu pobijedio Brajana Kokara; njih dvojica su bili toliko blizu, da je pobjednik proglašen nakon pregledanja snimaka, takozvanog foto finiša.[70] Na šestoj etapi, završio je na drugom mjestu, ponovo je u direktnom sprintu izgubio od Kevendiša.[71] Etapu 14 završio je na petom mjestu, dok je Kevendiš ostvario četvrtu pobjedu, nakon čega je napustio Tur kako bi se pripremio za Olimpijske igre.[72] Do kraja Tura, nije ostvario nijednu pobjedu, a poslednju etapu, na Jelisejskim poljima završio je na 61 mjestu, dok je Andre Grajpel pobijedio.[73] Klasifikaciju po poenima završio je na drugom mjestu, 240 poena iza Petera Sagana, koji je klasifikaciju osvojio peti put zaredom.[33][74]

U nastavku sezone pobijedio je na kriterijumu Herentals, ispred Grajpela i Majkla Metjuza,[75] kao i na klasiku Gran pri de Furmje, gdje je pobijedio ispred Buhanija i Kokara.[76] Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu. Bio je član tima Etiks Kvik—step, koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u ekipnom hronometru,[77] nakon čega je vozio drumsku trku. Na trci, zbog velikog vjetra, grupa se razdvojila, a vozači Njemačke, koju su predvodili Kitel i Grajpel, ostali su u grupi iza. Kitel je radio za Grajpela, u pokušaju da dostignu grupu, ali nisu uspjeli i povukao se; Grajpel je završio pet i po minuta iza glavne grupe, gdje je u sprintu pobijedio Sagan, ispred Kevendiša i Toma Bonena.[78]

2017.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2017. startovao je na Dubai Turu. Na prvoj etapi, ostvario je prvu pobjedu u sezoni, u sprintu ispred Dilana Grunevegena i Kevendiša.[79] Na drugoj etapi pobijedio je još jednom ispred Grunevegena,[80] nakon čega je pobijedio i na petoj etapi, ispred Vivijanija i osvojio je Dubai Tur drugu godinu zaredom, 18 sekundi ispred Grunevegena.[81] Sezonu je nastavio na Abu Dabi Turu, gdje je pobijedio na drugoj etapi, ispred Juana i Kevendiša.[82] Krajem marta, vozio je Dridagse van de Pane, gdje je drugu etapu završio na trećem mjestu, iza Kristofa i Edvarda Tunsa.[83] Na trećoj etapi ostvario je jedinu pobjedu na trci, trijumfovao je ispred Kristofa i Modola.[84] U aprilu, osvojio je Šeldeprajs peti put u karijeri, pobijedio je ispred Vivijanija i Buhanija.[85] Sezonu je nastavio na Tur of Kaliforniji, gdje je pobijedio na prvoj etapi, ispred Sagana.[86]

Kitel u zelenoj majici na Tur de Fransu 2017.

U julu, vozio je Tur de Frans. Tur je startovao hronometrom, na kojem je Gerent Tomas pobijedio i uzeo žutu majicu po prvi put u karijeri; Kitel je završio na devetom mjestu, 16 sekundi iza.[87] Prvu pobjedu ostvario je na drugoj etapi, kada je trijumfovao u sprintu ispred Demara, Grajpela i Kevendiša.[88] Na četvrtoj etapi, u sprintu u poslednjih 300 metara, Sagan je gurnuo Kevendiša u barijere, zbog čega je morao da napusti Tur, a Sagan je diskvalifikovan; na etapi je pobijedio Demar, dok je Kitel bio zatvoren zbog pada i završio je na devetom mjestu.[89] Drugu pobjedu ostvario je na šestoj etapi, u sprintu ispred Demara i Grajpela,[90] dok je na sedmoj etapi ostvario treću pobjedu, u foto finišu protiv Edvalda Boson Hagena i preuzeo je zelenu majicu, za lidera u klasifikaciji po poenima, od Demara.[91] Na desetoj etapi pobijedio je u sprintu i ostvario četvrtu pobjedu, ispred Džona Degenkolba,[92] nakon čega je pobijedio i na etapi 11, ispred Grunevegena, ostvarivši petu pobjedu na Turu 2017. i ukupno 14 u karijeri.[93] Tokom etape 17, dok je još bio lider klasifikacije po poenima, morao je da napusti Tur.[94] Nakon 20 km etape, Kitel je pao zajedno sa još vozača, prilikom čega je povrijedio rame i morao je da promijeni bicikl. Na drugi bicikl je čekao dugo, nakon čega je shvatio da mora da promijeni i patike. Ipak, nastavio je etapu, držeći led na rame, ali je oko 80 km do cilja napustio Tur.[95]

Do kraja sezone, ostvario je pobjedu na kriterijumu u Hanoveru.[96] Na kraju sezone, prešao je u Kaćušu, sa kojom je potpisao dvogodišnji ugovor.[97]

2018.[uredi | uredi izvor]

Kitel na Milano—Sanremu 2018.

Sezonu 2018. počeo je na Dubai Turu, treću godinu zaredom, ali nije ostvario nijednu pobjedu.[98] U martu je vozio Tireno—Adrijatiko, gdje je pobijedio na drugoj etapi, ispred Sagana,[99] što mu je bila prva pobjeda u Italiji jer je četiri pobjede koje je prethodno ostvario na Điro d’Italiji, ostvario sve van Italije.[100] Pobjedu je ostvario i na poslednjoj, šestoj etapi, ponovo ispred Sagana.[101] Nakon Tirena, vozio je Milano—Sanremo, na kojem nije bio u formi i završio je 16 minuta iza pobjednika — Vinčenca Nibalija.[102]

U julu, vozio je Tur de Frans, gdje je prvu etapu završio na trećem mjestu, iza njegovog nasljednika j Kvik—stepu — Fernanda Gavirije i Sagana.[103] Za etapnu pobjedu borio se još na četvrtoj etapi, koju je završio na petom mjestu, dok je Gaviria ostvario drugu pobjedu.[104] Tokom etape 11, napustio je Tur jer je bio previše daleko da bi završio etapu u vremenskom okviru;[105] zajedno sa njim, i Mark Kevendiš je morao da napusti Tur na istoj etapi, jer je završio van vremenskog limita.[106]

Do kraja sezone vozio je još Beneluks Tur, gdje je prvu etapu završio na drugom mjestu, iza Fabia Jakobsena.[107] Nakon trke, završio je sezonu, sa samo dvije pobjede.[108]

Vratio se vožnji u novembru, kada je učestvovao na egzibicionom kriterijumu Tur de Frans u Šangaju, na kojem je pobijedio u ekipnom hronometru dugom Z6 km, zajedno sa Saganom, Mateom Trentinom, Honatanom Kastrovijehom i Šunlong Žangom.[109]

2019.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2019, startovao je pobjedom na poslednjem od klasika Maljorka čelendža — Trofeo Palma, gdje je pobijedio Timotija Dipona u sprintu i ostvario prvu pobjedu nakon skoro godinu dana.[110] Sredinom februara vozio je Klasika de Almerija jednodnevni klasik, koji je završio na drugom mjestu, iza Paskala Akermana.[111] Sezonu je nastavio na UAE Turu, koji je nastao spajanjem Dubai Tura i Abu Dabi Tura. Drugu etapu završio je na osmom mjestu u sprintu, u kojem je Gaviria pobijedio;[112] dok je petu etapu završio na trećem mjestu, iza Vivijanija i Gavirie.[113] Nakon lošeg starta sezone, u kojoj je ostvario samo jednu pobjedu,[114] napustio je Tur of Kaliforniju i Tur de Jorkšir, zbog zdravstvenih problema. Na dan 9. maja 2019, njegov ugovor sa Kaćušom je raskinut,[4] što je bila zajednička odluka tima i Kitela, koji je htio neko vrijeme da odmori od biciklizma.[115]

Na dan 23. avgusta 2019, objavio je da završava karijeru.[116]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018
Điro d’Italija DNE DNE DNE DNS-4 DNE DNS-9 DNE DNE
Etapne pobjede — — — 2 — 2 — —
Klasifikacija po poenima — — — — — — — —
Tur de Frans DNE DNF-5 166 161 DNE 166 DNF-17 DNF-11
Etapne pobjede - 0 4 4 — 1 5 0
Klasifikacija po poenima — — 4 4 — 2 — —
Vuelta a Espanja DNS-13 DNE DNE DNE DNE DNE DNE DNE
Etapne pobjede 1 — — — — — — —
Klasifikacija po poenima — — — — — — — —

Rezultati na glavnim etapnim trkama[uredi | uredi izvor]

Etapne trke 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019
Pariz—Nica — DNS-8 138 — — DNF-7 DNF-8 — DNF-4
Tireno–Adrijatiko — — — 148 — — — 118 —
Vuelta a Katalunja — — — — — — — — —
Vuelta al Pais Basko — — — — — — — — —
Tur de Romandi — — — DNF-4 — DNS-5 — — —
Kriterijum di Dofine — — — — — — — — —
Tur de Svis — — — — — — — — —

Rezultati na klasicima[uredi | uredi izvor]

Monumentalni klasici 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019
Milano—Sanremo — — — — — — — 155 —
Ronde van Flanderen — — — — — — — — —
Pariz—Rube OTL — — — — — — DNF —
Lijež—Bastonj—Lijež — — — — — — — — —
Điro di Lombardija — — — — — — — — —
Ostali klasici 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019
Omlop het Niuvsblad DNF — — — — — — — —
Kurne—Brisel—Kurne — — — — — — — — —
Strade Bjanke — — — — — — — — —
E3 Binkbank — — — — — — — — —
Gent—Vevelgem — DNF — — — — — — —
Dvars dor Flanderen — — — — — — — — —
Šeldeprajs 36 1 1 1 — 1 1 53 99
Amstel gold rejs — — — — — — — — —
Fleš Valon — — — — — — — — —
Klasik San Sebastijan — — — — — — — — —
Bretanje klasik — — — — — — — — —
Gran pri sajkliste de Kvebek — — — — — — — — —
Gran pri sajkliste de Montreal — — — — — — — — —
Milano—Torino — — — — — — — — —

Rezultati na Svjetskom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019
Drumska trka 176 — — — — DNF — — —
Trka na hronometar — — — — — — — — —
Ekipni hronometar — — — — — 1 — — —

Rezultati na nacionalnom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo Njemačke 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019
Drumska trka 52 — 43 105 DNF 3 30 10 —
Vožnja na hronometar 10 — — — — — — —
Legenda
— Nije učestvovao
DNF Nije završio
DSQ Diskvalifikovan
DNS Nije startovao
OTL Van vremenskog limita

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Marcel Kittel profile”. Arhivirano iz originala 15. 12. 2018. g. Pristupljeno 26. 06. 2020. 
  2. ^ „Marcel Kittel joins Tony Martin at Katusha-Alpecin”. Sky Sports. Pristupljeno 16. 8. 2017. 
  3. ^ „Katusha-Alpecin announce reduced 24-rider roster for 2019”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 20. 11. 2018. Pristupljeno 4. 1. 2019. 
  4. ^ a b Ballinger, Alex (9. 5. 2019). „Marcel Kittel quits Katusha-Alpecin”. Cycling Weekly. TI Media. Pristupljeno 8. 7. 2019. 
  5. ^ Graetz, Chris (25. 1. 2011). „Kittel wins the sprint in Sitiawan”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  6. ^ „Kittel claims opening stage in Orchies”. cyclingnews.com. 4. 5. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  7. ^ „Back to back wins for Kittel”. cyclingnews.com. 5. 5. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  8. ^ „Hat trick for Kittel”. cyclingnews.com. 6. 5. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  9. ^ „Kittel makes it four from five”. cyclingnews.com. 8. 5. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  10. ^ „Voeckler victorious in Cassel”. cyclingnews.com. 7. 5. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  11. ^ „Kittel romps to victory in Warsaw”. cyclingnews.com. 31. 7. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  12. ^ „Kittel doubles up on stage 2”. cyclingnews.com. 1. 8. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  13. ^ „Kittel continues win streak”. cyclingnews.com. 2. 8. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  14. ^ „Sagan secures time bonus, wins overall”. cyclingnews.com. 6. 8. 2011. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  15. ^ Clarke, Les. „Kittel confirms as top sprinter in Talavera de la Reina”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  16. ^ Aubrey, Jane (14. 10. 2011). „Third time's the charm as Kittel finally gets his win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  17. ^ Aubrey, Jane (16. 10. 2011). „Emotional Haas takes overall win after five incredible days of racing”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  18. ^ „The future of power: Marcel Kittel – VeloNews.com - VeloNews.com”. velonews.com. 10. 7. 2013. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  19. ^ „Kittel leads Argos-Shimano at Tour de France”. Cycling News. Future Publishing Limited. 19. 6. 2012. Pristupljeno 5. 7. 2012. 
  20. ^ Decaluwé, Brecht (5. 7. 2012). „Kittel quits Tour de France on stage five”. Cycling News. Future Publishing Limited. Pristupljeno 5. 7. 2012. 
  21. ^ „Kittel makes winning return at Eneco Tour”. Cycling News. Future Publishing Limited. 7. 8. 2012. Pristupljeno 7. 8. 2012. 
  22. ^ Atkins, Ben (9. 8. 2012). „Kittel sprints to stage four as Boonen sneaks into the lead”. VeloNation. VeloNation LLC. Pristupljeno 9. 8. 2012. 
  23. ^ „Kittel takes second win at Eneco Tour”. Cycling News. Future Publishing Limited. 9. 8. 2012. Pristupljeno 9. 8. 2012. 
  24. ^ „Kittel "sick" of Armstrong supporters”. CyclingNews. Future Publishing Limited. 26. 10. 2012. Pristupljeno 13. 2. 2013. 
  25. ^ „Argos-Shimano Team celebrates its new WorldTour license”. CyclingNews. Future Publishing Limited. 10. 12. 2012. Pristupljeno 13. 2. 2013. 
  26. ^ „Tour of Oman: Marcel Kittel Wins Stage 1”. Bicycling. AFP. 11. 2. 2013. Arhivirano iz originala 07. 04. 2013. g. Pristupljeno 13. 2. 2013. 
  27. ^ Decaluwé, Brecht (3. 4. 2013). „Kittel sprints to win Scheldeprijs”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  28. ^ Westemeyer, Susan (29. 6. 2013). „Kittel sprints to win Tour de France stage 1”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  29. ^ Benson, Daniel (30. 6. 2013). „Tour de France stage 2: Bakelants wins”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  30. ^ Weislo, Laura (9. 7. 2013). „Kittel wins stage 10 at the Tour de France”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  31. ^ O'Shea, Sadhbh (11. 7. 2013). „Kittel wins third Tour de France stage in Tours”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  32. ^ Benson, Daniel (21. 7. 2020). „Kittel wins on the Champs-Elysees”. cyclingnews.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  33. ^ a b McGann, Bill; McGann, Carol. „2013 Tour de France”. Bike Race Info. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  34. ^ Stokes, Shane (7. 2. 2014). „Kittel grabs another stage win in Dubai Tour, Phinney resists attacks on final climbs”. VeloNation. VeloNation LLC. Pristupljeno 8. 2. 2014. 
  35. ^ „Kittel wins the 2014 Scheldeprijs”. Cyclingnews.com. Future plc. 9. 4. 2014. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  36. ^ Cossins, Peter (10. 5. 2014). „Kittel wins Giro d'Italia stage 2 in Belfast”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  37. ^ „Kittel wins another Giro d'Italia stage in Dublin”. Cyclingnews.com. Future plc. 11. 5. 2014. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  38. ^ Farrand, Stephen (13. 5. 2014). „Giro d'Italia 2014: Bouhanni wins stage 4”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  39. ^ Westemeyer, Susan (5. 7. 2014). „Kittel wins opening stage of Tour de France”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  40. ^ „Nibali wins stage 2 of the Tour de France”. Cyclingnews.com. Future plc. 6. 7. 2020. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  41. ^ „Tour de France: Kittel wins in London”. Cyclingnews.com. Future plc. 7. 7. 2014. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  42. ^ Benson, Daniel (8. 7. 2014). „Tour de France: Kittel makes it three in Lille Métropole”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  43. ^ „Nibali wins the Tour de France”. Cyclingnews.com. Future plc. 27. 7. 2014. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  44. ^ „Tour of Britain: Kittel wins stage 1 in Liverpool”. Cyclingnews.com. Future plc. 7. 9. 2014. Pristupljeno 7. 9. 2014. 
  45. ^ „Kittel wins final Tour of Britain stage”. Cyclingnews.com. Future plc. 14. 9. 2014. Pristupljeno 14. 9. 2014. 
  46. ^ „Marcel Kittel opens 2015 account with victory in the People’s Choice Classic”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 19. 1. 2015. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 30. 4. 2015. 
  47. ^ Brown, Gregor (28. 4. 2015). „Marcel Kittel makes comeback in Tour de Yorkshire after three-month break”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Pristupljeno 30. 4. 2015. 
  48. ^ Benson, Daniel (1. 5. 2015). „Marcel Kittel abandons Tour de Yorkshire on stage 1”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 1. 5. 2015. 
  49. ^ Clarke, Stuart (7. 5. 2015). „Marcel Kittel will not ride Tour of California as struggles continue”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Pristupljeno 8. 5. 2015. 
  50. ^ O'Shea, Sadhbh (25. 6. 2015). „Marcel Kittel will not ride Tour de France”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 25. 6. 2015. 
  51. ^ Brown, Gregor (26. 6. 2015). „Kittel: This is the most difficult time of my career”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Pristupljeno 26. 6. 2015. 
  52. ^ „Tour de Pologne: Kittel wins in Warszawa”. Cyclingnews.com. Future plc. 2. 8. 2015. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  53. ^ „Tour de Pologne: Pelucchi wins on stage 2”. Cyclingnews.com. Future plc. 3. 8. 2015. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  54. ^ „Izagirre takes overall victory at Tour de Pologne”. Cyclingnews.com. Future plc. 8. 8. 2015. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  55. ^ „Marcel Kittel joins Etixx - Quick-Step, Ivan Basso retires”. BBC Sport. 5. 10. 2015. Pristupljeno 7. 10. 2015. 
  56. ^ „Mark Cavendish joins Team Dimension Data for 2016”. Cyclingnews.com. Future plc. 29. 9. 2015. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  57. ^ Fretz, Caley (6. 2. 2016). „Kittel takes stage, overall in Dubai”. VeloNews. Competitor Group, Inc. Arhivirano iz originala 14. 10. 2016. g. Pristupljeno 6. 2. 2016. 
  58. ^ Farrand, Stephen (17. 2. 2016). „Volta ao Algarve: Kittel wins stage 1 in Albufeira”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 17. 2. 2016. 
  59. ^ Farrand, Stephen (20. 2. 2016). „Volta ao Algarve stage 4: Kittel dominates the sprint in Tavira”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 29. 2. 2016. 
  60. ^ Farrand, Stephen (31. 3. 2016). „De Panne: Kittel wins stage 3a sprint”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  61. ^ Farrand, Stephen; Benson, Daniel (6. 4. 2016). „Kittel beats Cavendish to win Scheldeprijs”. Cyclingnews.com. Future plc. 
  62. ^ „Tour de Romandie: Kittel wins stage 1 in Moudon”. Cyclingnews.com. Future plc. 27. 4. 2016. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  63. ^ O'Shea, Sadhbh (6. 5. 2016). „Giro d'Italia: Tom Dumoulin wins stage 1”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  64. ^ Frattini, Kristen (7. 5. 2020). „Giro d'Italia: Kittel wins stage 2”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  65. ^ „Giro d'Italia: Kittel wins stage 3”. Cyclingnews.com. Future plc. 8. 5. 2016. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  66. ^ „Giro d'Italia: Ulissi wins stage 4”. Cyclingnews.com. Future plc. 10. 5. 2016. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  67. ^ Benson, Daniel (15. 5. 2016). „Giro d'Italia: Roglic wins Chianti time trial”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  68. ^ Cossins, Peter (2. 7. 2016). „Tour de France: Cavendish wins opening stage”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  69. ^ Fletcher, Patrick (4. 7. 2016). „Tour de France: Cavendish wins stage 3 in Angers”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  70. ^ Ryan, Barry (5. 7. 2016). „Tour de France: Kittel wins stage 4 in Limoges”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  71. ^ Ryan, Barry (7. 7. 2016). „Tour de France: Cavendish wins stage 6”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  72. ^ Benson, Daniel (16. 7. 2016). „Tour de France: Cavendish wins stage 14 in Villars-les-Dombes”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  73. ^ Benson, Daniel. „Tour de France: Froome seals third overall victory in Paris”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  74. ^ „Previous overall and classification winners”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  75. ^ „Herentals, Criterium 2016”. cyclingarchives.com/. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  76. ^ Frattini, Kristen (4. 9. 2016). „Kittel wins GP de Fourmies”. Cyclingnews.com. Future plc/. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  77. ^ Farrand, Stephen (9. 10. 2016). „UCI World Championships: Etixx beat BMC to win TTT title”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  78. ^ „World Championships: Sagan beats Cavendish to defend elite men's world title in Doha”. Cyclingnews.com. Future plc. 16. 10. 2016. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  79. ^ „Dubai Tour: Kittel takes stage 1 sprint”. Cyclingnews.com. Future plc. 31. 1. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  80. ^ „Dubai Tour: Kittel doubles up on stage 2”. Cyclingnews.com. Future plc. 1. 2. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  81. ^ „Dubai Tour: Marcel Kittel wins final stage as Cavendish suffers mechanical”. Cyclingnews.com. Future plc. 4. 2. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  82. ^ „Abu Dhabi: Marcel Kittel wins stage 2”. Cyclingnews.com. Future plc. 24. 2. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  83. ^ „Driedaagse van De Panne 2017 - Stage 2”. cyclingarchives.com. 29. 3. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  84. ^ „Driedaagse van De Panne 2017 - Stage 3”. cyclingarchives.com. 30. 3. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  85. ^ „Kittel wins Scheldeprijs for 5th time”. Cyclingnews.com. Future plc. 5. 4. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  86. ^ „Tour of California: Kittel wins opening stage in Sacramento”. Cyclingnews.com. Future plc. 14. 4. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  87. ^ Westemeyer, Susan (1. 7. 2017). „Tour de France: Geraint Thomas wins stage 1”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  88. ^ Westemeyer, Susan (2. 7. 2017). „Tour de France: Kittel sprints to stage 2 victory”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  89. ^ Farrand, Stephen (4. 7. 2017). „Tour de France: Demare wins in Vittel”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  90. ^ Ryan, Barry (6. 7. 2017). „Tour de France: Kittel wins sprint in Troyes”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  91. ^ Westemeyer, Susan; Weislo, Laura (7. 7. 2017). „Tour de France: Kittel makes it three in Nuits-Saint-Georges”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  92. ^ „Tour de France: Kittel still sprint king in Bergerac”. Cyclingnews.com. Future plc. 11. 7. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  93. ^ O'Shea, Sadhbh (12. 7. 2017). „Tour de France: Unstoppable Kittel wins again in Pau”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  94. ^ O'Shea, Sadhbh (19. 7. 2017). „Tour de France: Roglic soars to victory in Serre Chevalier”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  95. ^ „Marcel Kittel abandons Tour de France”. Cyclingnews.com. Future plc. 19. 7. 2017. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  96. ^ „Hannover Criterium 2017, Nacht von Hannover”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  97. ^ Robertshaw, Henry (16. 8. 2017). „Marcel Kittel leaves Quick-Step Floors to join Katusha-Alpecin for 2018 season”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  98. ^ „Dubai Tour 2018 Stages: Winners and leaders”. procyclingstats.com. Pristupljeno 21. 2. 2018. 
  99. ^ Frattini, Kristen (8. 3. 2018). „Tirreno-Adriatico: Kittel victorious on stage 2 in Follonica”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  100. ^ Henrys, Colin (8. 3. 2018). „Tirreno-Adriatico 2018: Marcel Kittel bags first Katusha-Alpecin win on stage two”. roadcyclinguk.com. Pristupljeno 31. 12. 2023. 
  101. ^ Fletcher, Patrick (12. 3. 2018). „Tirreno-Adriatico: Kittel takes out penultimate stage”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  102. ^ „Vincenzo Nibali wins Milan-San Remo”. Cyclingnews.com. Future plc. 17. 3. 2018. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  103. ^ Ostanek, Daniel (7. 7. 2018). „Tour de France: Gaviria wins opener and takes first yellow jersey”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  104. ^ „Tour de France: Gaviria wins stage 4 in Sarzeau”. Cyclingnews.com. Future plc. 10. 7. 2018. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  105. ^ Fletcher, Patrick (18. 7. 2018). „Tour de France: Geraint Thomas wins stage 11 at La Rosiere, takes yellow”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  106. ^ „Cycling: Cavendish out of Tour de France after failing to make time cut”. reuters.com. 18. 7. 2018. Pristupljeno 30. 7. 2018. 
  107. ^ „Benelux Tour 2018 - Stage 1”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  108. ^ „Kittel ends season early after frustrating year”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 8. 9. 2018. Pristupljeno 4. 1. 2019. „In his first year with Team Katusha-Alpecin, the German sprinter has brought in only two wins, taking sprint victories in two stages at Tirreno-Adriatico in March.” 
  109. ^ „Shanghai, Criterium 2018, Tour de France Criterium”. cyclingarchives.com. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  110. ^ „Marcel Kittel takes first win in almost a year at Trofeo Palma”. Cyclingnews.com. Future plc. 3. 2. 2019. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  111. ^ Benson, Daniel (17. 2. 2019). „Ackermann wins Clasica de Almeria”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  112. ^ „UAE Tour: Gaviria wins stage 2”. Cyclingnews.com. Future plc. 25. 2. 2019. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  113. ^ Farrand, Stephen (28. 2. 2019). „UAE Tour: Viviani wins sprint in Khor Fakkan”. Cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 25. 6. 2020. 
  114. ^ „Kittel pulls out of Tour de Yorkshire due to health issues”. cyclingnews.com. 1. 5. 2019. Pristupljeno 9. 5. 2019. 
  115. ^ „Marcel Kittel and Katusha-Alpecin terminate contract”. cyclingnews.com. 9. 5. 2019. Pristupljeno 9. 5. 2019. 
  116. ^ „Marcel Kittel - News”. www.marcelkittel.de. Pristupljeno 23. 8. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Marsel Kitel na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Марсел_Кител&oldid=26664519”