Metatekst

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Metatekst je pojam savremene lingvistike i nauke o književnosti – označava tekst koji je nastao pod uticajem drugog teksta. Predstavlja model prototeksta i način međutekstovnog nadovezivanja između dva teksta ili više tekstova. Nastaje u procesu književne komunikacije (autor – djelo – primalac), u kojoj primalac inicira novu komunikacionu situaciju, izvedenu, sekundarnu komunikaciju ili metakomunikaciju, koja se može predstaviti u lancu: autor – tekst1 – primalac – tekst2 = metatekst. Primalac postaje subjekt metateksta i on u odnosu na prototekst može da bude drugi autor, prevodilac, naučnik, editor, kritičar, učitelj, laički čitalac. Tako nastaju autorski metatekstovi, prevodi, interpretacije, redigovanja, književno-kritički tekstovi, metatekstovi u nastavi književnosti, metatekstovi čitaoca.

Pomenute vrste metateksta imaju niz podvrsta, zavisno od tipa međutekstovnog nadovezivanja koje u osnovi može da bude afirmativno ili kontroverzno. Među afirmativne autorske metatekstove spada prevod vlastitog djela, prerada vlastitog djela, citat iz djela drugog autora, rekonstrukcija (npr. Mažuranićevo završavanje Gundulićevog Osmana), aluzija, parafraza, imitacija, dok u kontroverzne spadaju parodija, travestija, kritička aluzija. Prevod kao metatekstovna operacija takođe može da bude afirmativan (razvija sve strukturne osobine prototeksta) i kontroverzan (polemički, humoristički prevod).

Navedeni tipovi metateksta su posmatrani sa aspekta sinhronije. Sa aspekta dijahronije izvorište metateksta je tradicija kao sistem međutekstovnih odnosa. Njena paradigmatika predstavlja mogućnost svih tipova međutekstovnih odnosa, a sintagmatika – izbor i kombinacije međutekstovnih nadovezivanja u konkretnoj stilskoj formaciji. Odnosi između prototeksta i metateksta mogu biti različiti – semantički, stilistički, aksiološki. Mogu se posmatrati na nivou relacija invarijantnih i varijantnih elemenata strukture, što znači da u metatekstu uvijek postoji nepromjenljiv sloj prototeksta i sloj varijantnih rješenja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • D. Durišin, „Literárna komunikácia a kom paratistika”, in: Z dejin a teórie literárnej komparatistiky, 1970;
  • A. Popovič, Problémy literárnej komunikácie, Teória metatextu, 1975;
  • F. Miko — A. Popovič, Tvorba a recepcia, 1978;
  • P. Jirsak. „Metatekst”, Umjetnost riječi, XXVI, 1982, br. 1—2;
  • Tekst i metatekst. Komunikacioni aspekat u slovačkoj nauci o književnosti tematski broj časopisa Delo, XXVIII 1982, br. 2.