Nezavisnost Škotske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Protest za nezavisnost Škotske u Glazgovu, 2019.
Škotska (tamnoplava) u okviru Ujedinjenog Kraljevstva (svetloplava) zajedno sa Republikom Irskom i Ostrvom Man

Nezavisnost Škotske (škotgel. Neo-eisimeileachd na h-Alba, škot. Scots unthirldom)[1] pojam je Škotske kao suverene države, nezavisne od Ujedinjenog Kraljevstva, a odnosi se na politički pokret koji vodi kampanju da to i ostvari.[2][3][4][5]

Škotska je bila nezavisna kraljevina kroz srednji vek i vodila je ratove da bi održala svoju nezavisnost od Engleske. Dva kraljevstva su spojena u personalnoj uniji 1603. godine kada je škotski kralj Džejms VI postao Džejms I od Engleske, a dva kraljevstva su se 1707. politički ujedinila u jedno kraljevstvo pod nazivom Velika Britanija.[6] Političke kampanje za samoupravu Škotske počele su u 19. veku, u početku u obliku zahteva za vladavinu domova u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dva referenduma o decentralizaciji održana su 1979. i 1997. godine, a decentralizovani Škotski parlament uspostavljen je 1. jula 1999. godine.

Škotska nacionalna stranka koja se zalaže za nezavisnost prvi put je postala vladajuća stranka decentralizovanog parlamenta 2007. godine i osvojila potpunu većinu mandata na izborima za Škotski parlament 2011. godine. Ovo je dovelo do sporazuma između škotske i britanske vlade o održavanju referenduma o nezavisnosti Škotske 2014. Birači su upitani: „Da li Škotska treba da bude nezavisna država?”[7] „Da” je odgovorilo 44,7 odsto birača, a „ne” 55,3 odsto, uz rekordnu izlaznost birača od 85 odsto.[8][9]

Predložen je drugi referendum o nezavisnosti, posebno nakon što je stanovništvo Ujedinjenog Kraljevstva izglasalo povlačenje iz Evropske unije na referendumu u junu 2016. i pošto su stranke koje se zalažu za nezavisnost povećale svoje prisustvo na izborima za Škotski parlament 2021. godine. U junu 2022. Nikola Sterdžon je predložila datum 19. oktobar 2023. za novi referendum o nezavisnosti Škotske, pod uslovom da se potvrdi njegova legalnost i ustavnost.[10] U novembru 2022. Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva odlučio je da Škotski parlament nema ovlašćenja da donosi zakone za drugi referendum.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Inside Information”. The Herald. 31. 8. 1993. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  2. ^ „Brexit: Scots prefer independence to no-deal, poll finds”. The Scotsman. 9. 12. 2018. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  3. ^ Brooks, Libby (15. 11. 2018). „Sturgeon: Brexit chaos makes independence case stronger every day”. The Guardian. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  4. ^ „Scottish nationalists want to take back control”. The Economist. 11. 10. 2018. 
  5. ^ Massie, Alex (15. 12. 2019). „Never mind Brexit – Boris Johnson's biggest battle is Scotland trying to take back control” — preko www.thetimes.co.uk. 
  6. ^ „Union with England Act 1707”. British Government. Pristupljeno 12. 8. 2021. 
  7. ^ „Scotland's Referendum 2014 - Background”. Pristupljeno 8. 9. 2014. 
  8. ^ „Scottish referendum: Scotland votes 'No' to independence”. BBC News. 19. 9. 2014. Pristupljeno 19. 9. 2014. 
  9. ^ „Referendum results: Turnout a record high as Scots vote No to independence”. Scotland Now. 19. 9. 2014. Arhivirano iz originala 11. 04. 2020. g. Pristupljeno 20. 9. 2014. 
  10. ^ Sturgeon, Nicola (2022-06-28). „Nicola Sturgeon's full statement announcing the 2023 independence referendum”. Scottish National Party (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-06-28. 
  11. ^ „Scottish independence: Will there be a second referendum?”. BBC. 23. 11. 2022. Pristupljeno 27. 11. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]