Nemački bojni brod Šarnhorst
Šarnhorst | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | Nemačka |
Kobilica postavljena | 15. jun 1935. |
Porinut | 3. oktobar 1936. |
U službi od | 7. januar 1939. |
Sudbina | Potopljen u bici kod Severnog rta 26. decembra 1943. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 26.000 t[1] |
Dužina | 226 m[1] |
Širina | 30 m[1] |
Gaz | Puni 7.5 m[1] |
Pogon | 3 parne turbine |
Snaga | 130.000 KS[1] |
Brzina | 27 čvorova (50 km/h)[1] |
Doplov | 13.100 km (7.100 nmi) sa 19 čvorova |
Posada | 1.460[2] |
Naoružanje | 9 x 280 mm 12 x 150 mm 14 x 105 mm 16 x 37 mm 16 x 20 mm torpedne cevi 6 x 533 mm 4 hidroaviona |
Oklop | trup i glavne kule 305 mm, palubni oklop 100 mm[1] |
Šarnhorst (nem. Scharnhorst) je bio nemački bojni brod u Drugom svetskom ratu. Potopljen je od Britanaca 26. decembra 1943.[2]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Šarnhorst je bio naoružan sa 9 topova kalibra 280 mm, 12 kalibra 150 mm, 14 kalibra 105 mm i 16 kalibra 37 mm. Imao je i 4 hidroaviona. Posadu je sačinjavalo 1.460 ljudi. Do 1940. bio je najveći brod nemačke ratne mornarice. [2]
Šarnhorst je bio jedan od dva bojna broda klase Šarnhorst, koje je nacistička Nemačka izgradila u periodu 1935-1939. nakon što se oslobodila ograničenja u veličini i broju ratnih brodova nametnutih Londonskim sporazumom (1930)sa Velikom Britanijom. Bojni brodovi tipa Šarnhorst bili su deplasmana 26.000 tona, brzine 27 čvorova, naoružana sa 9 glavnih topova kalibra 280 mm u tri trocevne kule (dve na pramcu, jedna na krmi) i 12 pomoćnih topova od 150 mm u dvocevnim i jednocevnim kulama. Glavna artiljerija služila je za borbu protiv površinskih brodova na velikim rastojanjima (dometa do 30 km) van dometa torpeda, a pomoćna (tzv. protivtorpedna) artiljerija kalibra 20-152 mm bila je namenjena za blisku odbranu od torpednih brodova i PVO i razmeštena po celom brodu. Na krmenom delu postavljena su i po 2 katapulata za izbacivanje hidroaviona. Torpedno naoružanje bilo je zadržano samo na japanskim i nemačkim bojnim brodovima.[1]
Služba[uredi | uredi izvor]
Početkom Drugog svetskog rata, zajedno sa bojnim brodom Gnajzenau, učestvovao je u krstaričkom ratu protiv Velike Britanije. Potopio je kod Islanda 23. novembra 1939. britansku pomoćnu krstaricu Ravalpindi. U norveškoj kampanji, zajedno sa Gnajzenauom, potopio je juna 1940. dva saveznička pomoćna broda, jedan eskortni brod, nosač aviona Glorious i dva razarača. Tom prilikom je oštećen torpedom i gonjen, pa se povlači u Tronhajm, potom u Kil. U dejstvima na protivničke komunikacije na Atlantiku, u periodu februar-mart 1941, u dva navrata zajedno sa Gnajzenauom napada savezničke konvoje u području Njufaundlenda i potapa ili zaplenjuje 21 brod (108.000 BRT). Gonjen i teže oštećen, sklonio se 22. marta u Brest, a 11-12. februara 1942. probio se kroz Lamanš, i oštećen uplovio u Vilhelmshafen. Od marta 1943. bio je u sastavu nemačkih pomorskih snaga u Norveškoj.
Bitka kod Medveđeg ostrva[uredi | uredi izvor]
26. decembra 1943, pod admiralom Erihom Bejom, napao je saveznički arktički konvoj južno od Medveđeg ostrva. Snage neposrednog osiguranja konvoja (krstarice Norfok, Šefild, Belfast i 4 razarača) pod admiralom Robertom Bernitom, u 8 časova i 40 minuta radarom su otkrile Šarnhorst na 13 nautičkih milja, a na 12.000 m osvetlile ga svetlećim granatama i oštetile artiljerijskom vatrom. Šarnhorst je prekinuo dodir i pokušao novi napad na konvoj, ali u 12. časova i 5 minuta, posle ponovnog dodira sa snagama osiguranja, morao je da se povuče prema jugoistoku. U 16 časova i 17 minuta pristiglo je posredno osiguranje konvoja (bojni brod Vojvoda od Jorka, krstarica Jamajka i 4 razarača), pod admiralom B. Frejzerom. Posle kratkog, ali žestokog boja britanske snage potopile su Šarnhorst artiljerijom i torpedima. Spaseno je svega 36 članova posade.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod.