Nemački bojni brod Šarnhorst

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šarnhorst
Bojni brod Šarnhorst.
Opšti podaci
Karijera
Nemačka
Kobilica postavljena15. jun 1935.
Porinut3. oktobar 1936.
U službi od7. januar 1939.
SudbinaPotopljen u bici kod Severnog rta 26. decembra 1943.
Glavne karakteristike
Deplasman26.000 t[1]
Dužina226 m[1]
Širina30 m[1]
GazPuni 7.5 m[1]
Pogon3 parne turbine
Snaga130.000 KS[1]
Brzina27 čvorova (50 km/h)[1]
Doplov13.100 km (7.100 nmi) sa 19 čvorova
Posada1.460[2]
Naoružanje9 x 280 mm
12 x 150 mm
14 x 105 mm
16 x 37 mm
16 x 20 mm
torpedne cevi 6 x 533 mm
4 hidroaviona
Okloptrup i glavne kule 305 mm, palubni oklop 100 mm[1]

Šarnhorst (nem. Scharnhorst) je bio nemački bojni brod u Drugom svetskom ratu. Potopljen je od Britanaca 26. decembra 1943.[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Šarnhorst je bio naoružan sa 9 topova kalibra 280 mm, 12 kalibra 150 mm, 14 kalibra 105 mm i 16 kalibra 37 mm. Imao je i 4 hidroaviona. Posadu je sačinjavalo 1.460 ljudi. Do 1940. bio je najveći brod nemačke ratne mornarice. [2]

Šarnhorst je bio jedan od dva bojna broda klase Šarnhorst, koje je nacistička Nemačka izgradila u periodu 1935-1939. nakon što se oslobodila ograničenja u veličini i broju ratnih brodova nametnutih Londonskim sporazumom (1930)sa Velikom Britanijom. Bojni brodovi tipa Šarnhorst bili su deplasmana 26.000 tona, brzine 27 čvorova, naoružana sa 9 glavnih topova kalibra 280 mm u tri trocevne kule (dve na pramcu, jedna na krmi) i 12 pomoćnih topova od 150 mm u dvocevnim i jednocevnim kulama. Glavna artiljerija služila je za borbu protiv površinskih brodova na velikim rastojanjima (dometa do 30 km) van dometa torpeda, a pomoćna (tzv. protivtorpedna) artiljerija kalibra 20-152 mm bila je namenjena za blisku odbranu od torpednih brodova i PVO i razmeštena po celom brodu. Na krmenom delu postavljena su i po 2 katapulata za izbacivanje hidroaviona. Torpedno naoružanje bilo je zadržano samo na japanskim i nemačkim bojnim brodovima.[1]

Služba[uredi | uredi izvor]

Početkom Drugog svetskog rata, zajedno sa bojnim brodom Gnajzenau, učestvovao je u krstaričkom ratu protiv Velike Britanije. Potopio je kod Islanda 23. novembra 1939. britansku pomoćnu krstaricu Ravalpindi. U norveškoj kampanji, zajedno sa Gnajzenauom, potopio je juna 1940. dva saveznička pomoćna broda, jedan eskortni brod, nosač aviona Glorious i dva razarača. Tom prilikom je oštećen torpedom i gonjen, pa se povlači u Tronhajm, potom u Kil. U dejstvima na protivničke komunikacije na Atlantiku, u periodu februar-mart 1941, u dva navrata zajedno sa Gnajzenauom napada savezničke konvoje u području Njufaundlenda i potapa ili zaplenjuje 21 brod (108.000 BRT). Gonjen i teže oštećen, sklonio se 22. marta u Brest, a 11-12. februara 1942. probio se kroz Lamanš, i oštećen uplovio u Vilhelmshafen. Od marta 1943. bio je u sastavu nemačkih pomorskih snaga u Norveškoj.

Bitka kod Medveđeg ostrva[uredi | uredi izvor]

26. decembra 1943, pod admiralom Erihom Bejom, napao je saveznički arktički konvoj južno od Medveđeg ostrva. Snage neposrednog osiguranja konvoja (krstarice Norfok, Šefild, Belfast i 4 razarača) pod admiralom Robertom Bernitom, u 8 časova i 40 minuta radarom su otkrile Šarnhorst na 13 nautičkih milja, a na 12.000 m osvetlile ga svetlećim granatama i oštetile artiljerijskom vatrom. Šarnhorst je prekinuo dodir i pokušao novi napad na konvoj, ali u 12. časova i 5 minuta, posle ponovnog dodira sa snagama osiguranja, morao je da se povuče prema jugoistoku. U 16 časova i 17 minuta pristiglo je posredno osiguranje konvoja (bojni brod Vojvoda od Jorka, krstarica Jamajka i 4 razarača), pod admiralom B. Frejzerom. Posle kratkog, ali žestokog boja britanske snage potopile su Šarnhorst artiljerijom i torpedima. Spaseno je svega 36 članova posade.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 663—664. 
  2. ^ a b v g Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 483. 

Literatura[uredi | uredi izvor]