Opsada Kozeljska
Opsada Kozeljska | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo mongolskog osvajanja Rusije | |||||||
Mongoli pod zidinama Vladimira. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Mongolsko carstvo | Černjigovska kneževina | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Batu-kan | knez Vasilije Kozeljski | ||||||
Jačina | |||||||
nekoliko tumena(10.000) nomadske konjice[1] | nekoliko stotina naoružanih građana[1]. | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
4.000 | grad spaljen | ||||||
Opsada Kozeljska u proleće 1238. bila je jedna od najtežih bitaka mongolskog osvajanja Rusije.
Uvod[uredi | uredi izvor]
Nakon pada Vladimira i pobede na reci Siti, Mongoli su sa malo napora zauzeli i opljačkali Rostov, Suzdalj, Tver i još 14 gradova[2] Vladimir-Suzdaljske kneževine. Nakon munjevitih pobeda tokom čitave zime, kada su za 3 meseca osvojeni svi gradovi Rjazanjske i Vladimir-Suzdaljske kneževine, sa dolaskom proleća i početkom ruske rasputice, snaga Mongolske vojske kao da se smanjila: novgorodska pogranična tvrđava Toržok pala je 5. marta 1238, nakon dve nedelje opsade[2], dok su ranije veći gradovi, Rjazanj i Vladimir, izdržali samo 6 dana.
Opsada[uredi | uredi izvor]
Mongolska vojska je zastala pred malom tvrđavom Kozeljsk čitava dva meseca. Građani su noću pravili ispade iz grada, nanoseći tatarima teške gubitke[3]. Tek je pojačanje koje su doveli Batu-kanovi rođaci Kadan i Buri uspelo da savlada branioce nakon tri dana juriša[4], izgubivši skoro 4.000 ljudi[3].
Posledice[uredi | uredi izvor]
Iako pobednici, Mongoli su izgubili 2 meseca i 4.000 ljudi, najteži gubitak od početka pohoda. Mongolska vojska je produžila na sever, prema Novgorodu, ali je na 100 km od cilja ("kod Ignjatijevog krsta"[2]), usred prolećne rasputice zastala i okrenula natrag, u "Divlje polje". Tako je u maju 1238. završen prvi pohod Mongola na Rusiju.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Michell et al. 1914, str. 66 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFMichellShakhmatonForbesBeazley1914 (help)
- ^ a b v Michell, Robert; Shakhmaton, A. A.; Forbes, Nevill; Beazley, C. Raymond (Charles Raymond) (1914). The chronicle of Novgorod, 1016-1471. University of California Libraries. London, Offices of the society.
- ^ a b „Nikiforovskaя letopisь. Nikiforіvsьkiй lіtopis. Tom 35. Litovsьko-bіlorusьkі lіtopisi”. litopys.org.ua. Pristupljeno 01. 04. 2018.
- ^ ad-Din, Rašid (1952). Sbornik letopiseй / Per. s persidskogo O. I. Smirnovoй, redakciя prof. A. A. Semenova.pp. T. 1, kn. 2. Izdatelьstvo Akademii Nauk SSSR. str. 71.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Michell, Robert; Shakhmaton, A. A.; Forbes, Nevill; Beazley, C. Raymond (Charles Raymond) (1914). The chronicle of Novgorod, 1016-1471. University of California Libraries. London, Offices of the society.