Opsada Lisabona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Lisabona
Deo Drugog krstaškog rata i Rekonkiste
Vreme1. jul — 25. oktobar 1147.
Mesto
Lisabon, Portugalija
Ishod pobeda krstaša
Sukobljene strane
Kraljevina Portugal
Krstaši
Taifa Badahoz
Komandanti i vođe
Alfonso I Portugalski
Henri Glenvil
nepoznato
Jačina
20.000[traži se izvor] 15.000[traži se izvor]

Opsadu Lisabona izvršili su krstaši i Portugalci tokom Drugog krstaškog rata 1147. godine. Rezultirala je hrišćanskim osvajanjem Lisabona koji će postati prestonica Kraljevine Portugal.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Za početak Rekonkiste uzima se bitka kod Kovadonge iz 722. godine u kojoj je asturski kralj Pelajo naneo prvi poraz Mavarima. Nakon Prvog krstaškog rata, papa Paskal II naložio je hrišćanskim vladarima u Španiji (Portugal, Kastilja, Leon, Aragon i dr.) da ostanu kod kuće gde je njihova borba protiv muslimana smatrana jednako vrednom kao borba krstaša na Levantu. Pad grofovije Edese izazvao je pokretanje novog krstaškog rata (1144). Papa Eugen III proglasio krstaški rat i na Iberijskom poluostrvu. Takođe, Eugen je ovlastio Alfonsa VII od Leona i Kastilje da povede kampanju protiv Mavara na Iberijskom poluostrvu izjednačavajući špansku rekonkistu sa Drugim krstaškim ratom. Maja 1147. godine kontingent krstaša (200 brodova) koji je iz Dartmuta u Engleskoj krenuo ka Svetoj zemlji, primoran je da svoje brodove zaustavi na portugalskoj obali, u gradu Porto. Kontingent se sastojao od flamanskih, frizijskih, normanskih, engleskih i škotskih krstaša. Predvodio ih je Henri Glenvil. Tu su se sastali sa Alfonsom I Portugalskim. On im je ponudio da za njega napadnu Lisabon. Novac od pljačke pripao bi krstašima.

Opsada[uredi | uredi izvor]

Opsada je započela 1. jula. Hrišćani su ubrzo zaposeli okolne teritorije. Posle četiri meseca, Mavari su pristali da predaju grad (21. oktobar). Dana 25. oktobra krstaši su ušli u grad. Prema zaključenom sporazumu, muslimanskim vojnicima obećano je da će im život biti pošteđen, a imovina sačuvana. Većina muslimanskog stanovništva napustila je Lisabon. Ostali su prognani ili preobraćeni u hrišćanstvo. Džamije su pretvarane u crkve. Većina krstaša nastanila se u gradu čime je povećan broj hrišćana na Iberijskom poluostrvu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • L. Wheeler; C. Opello; Douglas, Walter (2010). Historical Dictionary of Portugal. Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6088-9. 
  • Runciman, Steven (1952). A History of the Crusades, vol. II: The Kingdom of Jerusalem and the Frankish East, 1100–1187. New York. . Cambridge University Press. 
  • Brundage, James: The Crusades: A Documentary History. Milwaukee, Wisconsin. . Marquette University Press. 1962.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  • Riley-Smith, Jonathan . The Atlas of the Crusades. New York: Facts on File. The Atlas of the Crusades. Facts on File. 1990. ISBN 978-0-8160-2186-4. 
  • Phillips, Jonathan . The Second Crusade: Extending the Frontiers of Christendom. New Haven, Connecticut. The Second Crusade: Extending the Frontiers of Christendom. Yale University Press. 2007. ISBN 978-0-300-11274-0. 
  • Villegas-Aristizábal, Lucas, "Norman and Anglo-Norman Participation in the Iberian Reconquista", Ph.D Thesis, Nottingham, (2007). pp. 146–85. https://web.archive.org/web/20110718171218/http://etheses.nottingham.ac.uk/283/2/Norman_and_AngloNorman.pdf
  • Villegas-Aristizábal, Lucas, "Revisiting the Anglo-Norman Crusaders' Failed Attempt to Conquer Lisbon c. 1142" Portuguese Studies 29:1 (2013). pp. 7–20.
  • West, Charles . "All in the same boat? East Anglia, the North Sea world and the 1147 expedition to Lisbon", in D. Bates and R. Liddiard (eds.) East Anglia and its North Sea World in the Middle Ages. Bates, David; Liddiard, Robert (2013). East Anglia and its North Sea World in the Middle Ages. Boydell Press. str. 287—300. ISBN 9781843838463.