Орлови нокти
| Orlovi nokti | |
|---|---|
| |
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Asterids |
| Red: | Dipsacales |
| Porodica: | Caprifoliaceae |
| Rod: | Lonicera |
| Vrsta: | L. caprifolium
|
| Binomno ime | |
| Lonicera caprifolium | |
| Sinonimi[1] | |
| |
Orlovi nokti (Lonicera caprifolium) poznata još kao kozja krv ili božje drvce je višegodišnja dekorativna i ljekovita biljka.
Stanište i uzgoj[uredi | uredi izvor]
Kozja krv je rasprostranjena na području zapadne Azije, jugoistočne Evrope i sjeveroistočne Sjeverne Amerike. Raste na svježim do suvim, dubljim zemljištima svijetlih listopadnih i mješovitih šuma do 1500. metara nadmorske visine. Često se uzgaja kao ukrasna biljka u parkovima, ali i u širim žardinjerama pri čemu je potrebno koristiti humusnu zemlju. Ukoliko se sadi u parkovima, treba biti odvojena od drugih biljaka jer se vrlo brzo širi. Kako spada među biljke puzavice, često se koristi za prekrivanje neuglednih zidnih površina. Ne preporučuje se orezivanje biljke u vrijeme cvjetanja, dok je nakon cvjetanja orezivanje neophodno. U zimskim uslovima potrebno je skratiti biljku na visinu 50-60 cm. Reznice dužine oko 20 centimetara se mogu posaditi u vlažno zemljište, a razmnožavanje se može obavljati i sjemenom.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Orlovi nokti su višegodišnja biljka. Stabljika raste vijugavo u smjeru kazaljke oko drugih biljaka i može da naraste od 5 do 10 m visine. Kora vremenom dobija svijetlosmeđu do tamnosmeđu boju i ljušti se u tankim trakama. Listovi su jednostavni, dugi od 3-10 cm, a široki 2-6 cm. Lice listova je tamnozeleno i golo, dok se naličje odlikuje sivkastom do plavozelenom bojom. Donji listovi su elipsoidnog oblika, dok gornji srastaju međusobno. Grančice su svijetlozelene ili nekih ljubičastih nijansi, šuplje, čekinjasto dlakave ili gole. Od ranog proljeća do kasne jeseni moguće je uočiti cvjetove koji mogu biti pojedinačni, raspoređeni duž stabljike, ali su češće grupisani u grozdove. Postoje različite boje cvjetova, ali miris je prijatan i slatkast zbog čega privlači pčele. Po završetku cvjetanja, na biljci se obrazuju sitne, jajolike crvene bobice. One su duge oko 8 milimetara i sadrže nekoliko žutosmeđih sjemenki, a dozrijevaju u julu i avgustu i česta su hrana pticama.
Ljekovita svojstva[uredi | uredi izvor]
Samo dvije srodne vrste orlovih noktiju se upotrebljavaju u medicinske svrhe — evropski (Lonicera periclymenum) i japanski (Lonicera japonica). Cvijet se koristi za liječenje sranih mana, otežanog mokrenja i kašlja. Suvi ili svježi cvijet, popularno je korišten u kineskoj tradicionalnoj medicini zbog svojih izraženih antibakterijskih i antivirusnih svojstva. List se koristi kod problema sa znojenjem, nadimanjem, kao i za ispiranje rana. Takođe, biljka se koristi za digestivne poremećaje, infekcije disajnih puteva, groznicu, različite vrste virusnih i bakterijskih infekcija, ali i kod upala i svraba kože.
Štetna dejstva[uredi | uredi izvor]
Orlovi nokti spadaju u hladnu grupu ljekovitih biljaka, što znači da nisu preporučeni za dugoročno korištenje, osim u ljetnim danima za sprečavanje proliva. Takođe se ne preporučuju osobama koje imaju slabu fizičku kondiciju, kao ni ženama za vrijeme menstrualnog ciklusa jer mogu izazvati negativne posljedice. Plod orlovih noktiju, crvene bobice su otrovni. Izazivaju povraćanje, bolove u želucu, krvavi proliv, grčeve, ubrzan rad srca, a u težim stanjima može dovesti do smrti.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „The Plant List: A Working List of All Plant Species”. Arhivirano iz originala 27. 05. 2019. g. Pristupljeno 7. 12. 2014.
- ^ Maretić, Zvonimir, Naše otrovne životinje i bilje, 1986, Zagreb: Stvarnost
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Šilić, Čedomil, Atlas drveća i grmlja, 1990, Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02554-7.
- Vukićević, Emilija, Dekorativna dendrologija, 1987, Beograd: Naučna knjiga. ISBN 978-86-23-48000-3.
