Park u Banji Koviljači

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vodoskok u centru parka

Park u Banji Koviljači predstavlja prepoznatljivi simbol banje, koji je stvaran po ugledu na zapadnoevropske parkove. Nalazi se u centralnom delu, ispod šume i prostire se na površini u njenom centralnom delu od 20 hektara i kompleks parkovske šume od oko 40 hektara. Park u okviru kompleksa Banje Koviljače predstavlja prostorno-kulturnu i istorijsku celinu, pod zaštitom države.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Sve do polovine devetnaestog veka, prostor na kojem se danas nalazi park, ličio je na močvaru iz koje su se širili neprijatni mirisi sumporovite vode, a koju su opet i meštani i putnici namernici često posećivali. Razlog je bila izuzetna i već tada nadaleko poznata lekovitost banjskih izvora. Ljudi su masovno dolazili do močvarne doline, prozvane „Smrdan bara”, u kojoj su sa svih strana šikljali izvori sumporovite, gvožđevite, bakrovite vode, praveći prirodnim putem lekovito blato.[1]

Uređenje parka[uredi | uredi izvor]

Početkom dvadesetog veka, kada je Koviljača bila potpuno izgrađeno banjsko lečilište, uređen je i park. Radijalne je osnove, gde se strogo vodilo računa o tome gde će se i koji objekat graditi i u kom delu parka, tako da se čak jedno vreme nije dozvoljavala gradnja vila ni na njegovom obodu. Sve staze banjskog šetališta vodile su prema raskošnom vodoskoku koji je dominirao banjskom panoramom i bio jedan od njenih prepoznatljivih simbola. Šezdesetih godina vodoskok je zamenjen fontanom, a najlepši detalj sa njega, četiri lavlje glave u bronzi, ugrađene su na obližnjoj česmi.

Parkovske staze su bile posute žutom rizlom i kada se gledalo sa visine ličile su na kraljevsku krunu. Posle Drugog svetskog rata dve dijagonalne staze između starog blatnog kupatila i vile “Dalmacija” su zatrpane, a samim tim je narušen prvobitni izgled parka.[2]

Park kao muzej prirode[uredi | uredi izvor]

Park predstvlja jedinstven muzej prirode na otvorenom sa preko osamdeset vrsta drveća, prekrasnim cvetnim aranžmani i prostranim travnatim površinama. Ambijentu doprinose i očuvane predratne vile „Dalmacija” i „Hercegovina”, zdanje kupatila Kralja Petra I, koji adaptirani sijaju punim sjajem u okviru Specijalne bolnice za rehabilitaciju, prepoznatljivog Kur salona i vila koje tek čekaju obnovu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Od močvare do najlepšeg parka u Srbiji”. Kraljevska Banja Koviljača. Pristupljeno 3. 11. 2016. 
  2. ^ „Banja Koviljača”. Ajmo negde. Arhivirano iz originala 15. 02. 2017. g. Pristupljeno 3. 11. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]