Pežo tip 2

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pežo tip 2
Pežo tip 2
Pregled
ProizvođačPežo
Proizvodnja1890. - 1891.

4 jedinica

Karoserija i šasija
RasporedMotor pozadi - zadnja vuča
Pogonski agregat
MotorDajmler V2, četvorotaktni
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
1.450 mm
Dužina2.300 mm
Širina1.350 mm
Visina1.450 mm
Hronologija
PrethodnikPežo tip 1
NaslednikPežo tip 3

Pežo tip 2 (franc. Peugeot Type 2) je bio prvi automomobil sa benzinskim motorom koji je francuski Pežo proizveo između 1890. i 1891. u svojoj fabrici u Valentinu. Automobil je predstavljen samo dve godine nakon što je Armand Pežo napustio porodični posao i osnovao Peugeot Automobiles, sa namerom da se fokusira na proizvodnju automobila.

Pežo je 1889. godine na sajmu u Parizu predstavio svoj automobil tip 1 na parni pogon. Automobil je imao vrlo slab prijem kod publike zbog svoje velike težine jakih vibracija.

Međutim prisustvo na sajmu za Pežo nije bilo izgubljeno vreme. Gotlib Dajmler je nakon sajma dogovorio sklapanje svog revolucionarnog pronalska, benzinskog motora sa unutrašnjim sagorevanjem, preko firme Panard i Levaso iz Pariza za francusko tržište, a Pežo za njegovo korišćenje u novom kvadriciklu. Pežo se takođe sastao sa udovicom Eduarda Sarazina, koji je neposredno pred smrt kupio pravo za proizvodnju dajmlerovog motora u Francuskoj. Tako udovica Sarazin postaje ključna ličnost u svetu proizvodnje motora i u 1906. godini postaje najveći proizvođač motora van SAD.[1]

Oko godinu dana nakon posete Armanda Pežoa Parizu, proizveden je tip 2 najavljena przvodnja tipa 3 što je predstavilo je njegovu firmu kao isključivo proizvođača automobila.

Tip 2 je pokretao dvocilindrični, četvorotaktni benzinski motor proizveden po licenci Dajmlera. Motor je postavljen ispod sedišta, iznad i neznatno ispred zadnje osovine sa kojom je povezan lančanim prenosom, snage 2 KS i zapremine 565 cm³. Maksimalna brzina je bila 18 km/ć. Za hlađenje motora ugrađene su cevi napunjene vodom, slično radijatoru.

Međuosovinsko rastojanje je 1400 mm, dužinu vozila 2300 mm, širina 1350 mm i visina 1450 mm. Nerazvijen sistem amortizera je ukazao na pravac daljeg razvoja motornih vozila i nametnuo se kao osnovni zadatak da se taj problem reši.

Glavni Pežoov posao je u to vreme bila proizvodnja bicikala, koja se brzo širila, pa su iskustva stečena iz te proizvodnje primenjeni i na proizvodnju tipa 2. Proizvedeno je četiri jedinica tipa 2. Tri su četvorocikli, dok je četvrti bio tricikl. Svi su imali prostora za dve osobe na klupi iznad motora.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: francuski) S. Bellu (1998), L'éveil d'une industrie. str. 18.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Schmarbeck, Wolfgang (1990). Alle Peugeot Automobile 1890–1990. Stuttgart: Motorbuch-Verlag. ISBN 978-3-613-01351-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]