Pitirim (patrijarh Moskovski)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pitirim

Patrijarh Pitirim († 19. aprila 1673 , Moskva ) — Patrijarh moskovski i cele Rusije[1] (jul 1672 — april 1673). Bio je blizak patrijarhu Nikonu i posle njegovog svrgavanja bio je jedan od pretendenata na patrijaršijski presto. Međutim, izabran je tek posle smrti patrijarha Joasafa II .

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je rodom iz grada Suzdalja, monah suzdalskog Spaso-Evfimijevskog manastira. Od 1650. - arhimandrit Spaso-Evfimijevskog manastira. Godine 1654. premešten je u moskovski Novospaski manastir.

Patrijarh Nikon je 2. decembra 1655. postavljen za mitropolita sarskog i podonskog. Mitropolit sarsko-podonski je imao eparhiju samo na papiru i zapravo je igrao ulogu upravnika poslova pod patrijarhom.

Kada je Nikon napustio patrijaršijski presto, tada je mitropolit Sarski počeo da ispunjava svoje dužnosti, ali bez titule patrijaršijskog mesta; delovao bez odnosa sa Nikonom, ali „po dekretu suverena“.

1662. godine, u nedelju pravoslavlja, bio je svečano anatemisan od Nikona. Važno je napomenuti da je jedna od „krivica“ koje mu je Nikon teretio bila neovlašćeno imenovanje u maju 1661. episkopa Mstislavskog Metodija za staratelja Kijevske mitropolije, koja je tada bila pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije, umesto Lazara Baranovića.

Mitropolit Pitirim je 5. avgusta 1664. saborno izabran „u najviši stepen novogradskog i velikolučkog mitropolita“.

Tokom suđenja Nikonu, Pitirim je bio jedan od neprijatelja i tužitelja patrijarha, očigledno nadajući se da će zauzeti patrijaršijski presto posle Nikonovog svrgavanja. Ipak nije uspeo, Joasaf je izabran za patrijarha.

Tek 7. jula 1672. godine bio je uzdignut na patrijaršijski presto, budući da je već bio veoma bolestan; Mitropolit Joakim je pozvan na administrativne poslove. Iste godine je u Moskovskom čudotvornom manastiru krstio budućeg ruskog cara Petra I.

Zastupao je kod cara u ime plemkinje Feodosije Morozove i njene sestre, princeze Evdokije Urusove, koje su bile zatvorene zbog „ekstravagantne surovosti” u odbrani „stare vere”, nudeći caru da joj vrati kuću i imanje; kralj je smatrao da je predlog neprikladan.

Posle deset meseci na mestu patrijarha Pitirim umire 19. aprila 1673. godine. Sahranjen je u Uspenskom hramu Kremlja[2].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pitirim, Patriarh Moskovskiй i vseя Rusi / Personalii / Patriarhiя.ru”. Patriarhiя.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-01-27. 
  2. ^ „PITIRIM MOSKOVSKIЙ - Drevo”. drevo-info.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-01-27.