Ponovljeni nizovi genoma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ponovljeni nizovi (repetitivne sekvence) predstavljaju delove DNK u genomu eukariota koji se više puta ponavljaju, odnosno ima ih u više kopija. Pored njih genom eukariota sadrži i jedinstvene nizove nukleotida (jedinstvena DNK )koji se nalaze samo u jednoj kopiji na kojima se vrši transkripcija i-RNK.

Kod čoveka ovi nizovi sačinjavaju oko 50% genoma. Vrlo često se nazivaju genetičkim otpadom (engl. junk DNA) pošto ne sadrže uputstvo za sintezu proteina. Naziv je poprilično neopravdan jer oni sadrže dragocene podatke o:

Vrste ponovljenih nizova[uredi | uredi izvor]

Ponovljeni nizovi se mogu podeliti na:

  • visokoponovljive nizove i
  • umereno ponovljivi nizovi.

Visokoponovljivi nizovi (satelitske DNK)[uredi | uredi izvor]

Satelitske DNK se javljaju u vrelo velikom broju kopija u genomu, više od 105. Obuhvataju ponavljanje istih ili različitih nizova nukleotida dužine od 5-300 nukleotida. U humanom genomu se nalaze u regionu centromera hromozoma. Za satelitske DNK se smatra da se ne transkribuju.

Uloge satelitskih DNK još uvek nisu dovoljno poznate mada se prema nekim podacima smatra da :

  • omogućavaju sparivanje homologih hromozoma u profazi mejoze I
  • održavaju strukturu hromozoma;
  • učestvuju u nastanku novih bioloških vrsta (mišljenja naučnika u vezi ove uloge su podeljena).

Vrlo slični satelitskoj DNK jesu i tzv. tandemski ponovci promenljivog broja ili VNTR geni (od engl. variable number of tandem repeat) koji predstavljaju osnovu testiranja poznatog kao genetički otisci prstiju.

Umereno ponovljivi nizovi (intermedijarni nizovi)[uredi | uredi izvor]

Intermedijarni nizovi nukelotida DNK se javljaju u 10 - 105 kopija u genomu. Za razliku od satelitskih DNK koje se ne transkribuju, ovi nizovi se mogu transkribovati u r-RNK, t-RNK i i-RNK za histone.

U ove nizove nukleotida ubrajaju se:

  • familije gena (multigenske familije) koje se sastoje od dva ili više gena koji su nastali duplikacijom predačkog gena; dobro proučene familije gena koje broje manje članova su familije α i β hemoglobina; u genskim familijama se pored aktivnih mogu naći i neaktivni geni nazvani pseudogeni;
  • tandemski ponovljeni geni grupisani su u skupove koji se uzastopno ponavljaju; primer su geni za histone koji se u genomu sisara nalaze u 10 - 20 kopija za svaki od pet postojećih histona; u svakom skupu se nalazi po jedan gen za svaki od histona: H1, H2A, H2B, H3 i H4;
  • mobilni genetički elementi koji menjaju svoje mesto u genomu pa se nazivaju skoči-geni

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]