Портал:Istorija/Biografija 20

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jovan Vladimir (~970 - 1016) je od oko 990. do 1016. godine bio vladar Duklje, najistaknutije srpske kneževine tog doba. Njegova vladavina se odvijala tokom dugotrajnog rata između Vizantije i Makedonskog carstva. Savezništvom sa Vizantijom pokušao je da zaštiti svoju zemlju od makedonskog cara Samuila, ali je ovaj ipak osvojio Duklju, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu Makedonije. Prema Ljetopisu Popa Dukljanina, Samuilova kćerka Teodora Kosara je zavoljevši zarobljenog kneza molila oca da je uda za njega. Samuilo je dao Kosaru za ženu Jovanu Vladimiru, a zatim svog novopečenog zeta vratio na dukljanski presto, davši mu pri tom da kao njegov vazal vlada i Dračem. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosjećajan vladar. Vladao je u miru, izbjegavši da se uključi u veliki rat, koji je kulminirao 1014. vizantijskom pobjedom nad Samuilom; car je nedugo nakon toga preminuo. Po naređenju Samuilovog sinovca Jovana Vladislava, poslednjeg makedonskog cara, Jovan Vladimir je podmuklo ubijen 22. maja 1016. Odsječena mu je glava ispred jedne crkve u Prespi.

Jovan Vladimir je sahranjen u Prespi. Nedugo po smrti priznat je za sveca i mučenika, sa praznikom 22. maja; on je prvi srpski svetac. Dvije ili tri godine nakon sahrane njegove mošti su prenesene u Duklju, a oko 1215. u Drač, gdje su ostale do 1381. Nakon toga su čuvane u Manastiru Svetog Jovana Vladimira kod Elbasana sve do 1995, kada su prebačene u sabornu crkvu u Tirani, sjedište Albanske pravoslavne crkve. Sve do današnjeg doba mnogi vjernici hodočaste do njegovih moštiju, naročito za njegov praznik. Relikvija vezana za Svetog Jovana Vladimira je i krst koji je on držao u rukama kada su ga pogubili. Taj krst se vjekovima čuva u porodici Andrović iz Veljih Mikulića kod Bara. Svake godine na Trojičin dan iznosi se pred litijom na vrh planine Rumije. Sveti Jovan Vladimir se smatra nebeskim zaštitnikom grada Bara. Na ikonama se obično predstavlja kao kralj u vladarskom ruhu sa krunom na glavi, sa svojom odsječenom glavom u lijevoj, i krstom u desnoj ruci.


dalje...