Последњи Мохиканац

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Poslednji Mohikanac
Filmski poster
Izvorni naslovThe Last of the Mohicans
Žanrpovesni film
pustolovni film
ratni film
RežijaMajkl Man
ScenarioMajkl Man
Kristofer Krou
ProducentMajkl Man
Hant Lauri
Glavne ulogeDanijel Dej Luis
Kolm Mini
Madlen Stou
Ves Studi
Džodi Mej
MuzikaRendi Edelman
Trevor Džouns
Direktor
fotografije
Dante Spinoti
MontažaDov Henig
Artur Šmit
Producentska
kuća
Morgan Creek Productions
Distributer20th Century Fox
Warner Bros.
Godina1992.
Trajanje112 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
IMDb veza

Poslednji Mohikanac (engl. The Last of the Mohicans) je povesni pustolovni ratni film iz 1992. godine u režiji Majkl Mana, a po njegovom scenariju. Glavne uloge igraju: Danijel Dej Luis, Kolm Mini, Madlen Stou, Ves Studi i Džodi Mej.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Scenario filma, formalno zasnovan na istoimenom delu Fenimora Kupera, ima mnogo suštinskih razlika u odnosu na roman. Za svoju filmsku verziju, reditelj Majkl Man je koristio revidirani scenario za Poslednji od Mohikanaca iz 1936. godine.

Radnja filma smeštena je u 1757. godinu, na vrhuncu francuskog i indijanskog rata čija je kruna Sedmogodišnji rat za američke kolonije. Vojnu pratnju koja je pratila kćeri engleskog pukovnika Munroa (prototip je Džordž Monro) do engleske tvrđave Vilijam Henri napadaju Hjuroni. Beli lovac Hokaj (u filmu njegovo pravo ime je Natanijel Po, Kuperovo ime Natanijel Bampo), njegov usvojitelj Čingačuk iz plemena Mohikana i njegov brat Unkas dolaze u pomoć ženama i major Dankan Hejvord, koji je preživeo borbu.

Stigavši na odredište, putnici otkrivaju da je tvrđava opsednuta od strane Francuza, ali uspevaju da uđu unutra. Ispostavilo se da je poruku pukovnika Munroa u kojoj se traži pojačanje presreo neprijatelj. Indijanski ratnik gonič Magua, vođa pratnje, pokazao se kao izdajnik koji se borio na strani Francuza. Tvrđava je u očajnoj situaciji. Opkoljeni uspevaju da ponovo pošalju glasnika generalu Vebu, ali on odbija pojačanje, predlažući da Munro preda tvrđavu francuskom generalu Montkalmu.

Nakon predaje tvrđave i naknadnog masakra garnizona od strane saveznika Francuza plemena Hjurona, protagonisti se nađu zarobljeni u pećini iza vodopada: barut je mokar, goniči Hjurona predvođeni Maguom ih mnogo puta nadmašuju. Pošto nisu u stanju da se bore, Čingačguk i Sokolovo oko odlučuju da ostave sestre Munro i Hejvord na milost i nemilost Hjuronima, nadajući se da će zarobljenici biti ostavljeni u životu radi otkupnine.

Hokaj je nenaoružan u selu Hjurona u koje dovode zarobljenike, a preko Hejvorda, koji govori francuski (francuski je u to vreme koristio deo indijanskih plemena kao lingva franka), traži od starešine milost za njih, optužujući Magua za kršenje reči: prilikom predaje tvrđave francuski general Montkalm je garantovao za bezbednost engleskog garnizona. Starešina odlučuje da pusti Hejvorda, da Alisu preda Magui „da njegova loza ne prestane” i da žrtvuje Koru. Hejvord se žrtvuje da bi spasao Koru. On gori na lomači, ali ga Natanijel upuca da Dankan ne pati.

Magua bezuspešno pokušava da podigne Hjurone da se bore protiv Britanaca, a zatim, u pratnji nekoliko pratilaca, vodi Alisu na sever do jezera Hjurons. Progone ih Natanijel, Čingačguk i Unkas. Unkas se bori sa Maguom i biva ubijen. Alis se baca sa litice, birajući smrt uprkos Maguinoj ponudi da pođe sa njim. Nakon što Čingačguk sustigne Magua i ubije ga.

Nakon što Hokaj i Čingačguk šalju Unkasa na njegovo poslednje putovanje u vatru plemena Mohikana. Čingačguk govori o nestanku svog naroda i kako je sada poslednji od Mohikanaca.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Danijel Dej Luis Natanijel „Hokaj” Bampo
Madlen Stou Kora Manro
Rasel Mins Čingačguk
Erik Švejg Unkas
Džodi Mej Alis Manro
Stiven Vedington major Dankan Hejvord
Ves Studi Magua
Moris Roevz pukovnik Edmund Manro
Patris Šero general Lui-Žozef de Monkalm
Edvard Blečford Džek Vintrop
Teri Kini Džon Kameron
Trejsi Elis Aleksandra Kameron
Denis Benks Ongevasgon
Pit Posltvejt kapetan Bims
Kolm Mini major Embrouz

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „AFI|Catalog”. catalog.afi.com. Pristupljeno 27. 6. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]