Правокрилци

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pravokrilci
Vremenski raspon: Karbon — danas 359–0 Ma
Patanga japonica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Infraklasa:
Nadred:
Red:
Orthoptera

Latreille, 1793
savremeni podredovi

Podred Ensifera

Podred Caelifera


Pravokrilci (Orthoptera) su veliki red krilatih insekata, kome pripadaju česti insekti poput skakavaca, zrikavaca, rovaca i popaca. Više od 20.000 vrsta je distribuirano širom sveta.[1]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Imaju dva para krila:

  • prednja, koja su uska i jače hitinizovana, a kod nekih vrsta, kao što su rovac i popac, su skraćena;
  • zadnja, su šira od prednjih i spakovana su poput lepeze ispod njih.

Oba para krila je to što su jako dobro inervisana i pogodna su samo za kraća letenja. Izuzetak u tome je putnički skakavac (Locusta) koji u velikim jatima prelazi ogromna rastojanja.[2]

Osim nekoliko izuzetaka, pravokrilci imaju aparat za zrikanje i slušne organe koji pokazuje veliku raznovrsnost od vrste do vrste.

Zadnji trbušni segment nosi dva nastavka nazvana cerci koji mogu da budu izgrađeni od jednog ili više članaka. Kod ženki se nalazi legalica različite dužine zavisno od vrste.

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Pravokrilci se dele na dva podreda:

  1. Kratkoantenalni pravokrilci ili skakavci (Caelifera) koji imaju sledeće osobine:
    pipci su većinom kraći od polovine dužine tela;
    legalica je kratka;
    zričeći aparat se nalazi na zadnjim nogama koje taru o pokrilca;
    presvlače se 6-9 puta posle čega postaju polno zreli.
  2. Dugoantenalni pravokrilci, zrikavci i popci, (Ensifera), sa osobinama potpuno suprotnim u odnosu na prethodnu grupu:
    pipci su im duži od polovine dužine tela
    legalica je duga;
    zričeći aparat se nalazi na osnovi prednjih krila, koje taru jedno od drugo i tako proizvode zvuk;
    do postizanja polne zrelosti presvlače se 5-6 puta.

Podredovi i porodice[uredi | uredi izvor]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Orthoptera - Grasshoppers, Locusts, Crickets, Katydids”. Discover Life. Pristupljeno 2017-09-06. 
  2. ^ Hoell, H.V.; Doyen, J.T.; Purcell, A.H. (1998). Introduction to Insect Biology and Diversity, 2nd ed. Oxford University Press. str. 392—394. ISBN 978-0-19-510033-4. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Blesić, B: Artikulata, PMF - Kragujevac, 2002.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Sekulić, R: Upoznajmo insekte, ZUNS, Novi Sad i Beograd, 1982.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]