Preobraženska skupština

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Preobraženska skupština je bilo zasedanje skupštine u periodu od 6. do 20. avgusta 1861. godine. Knez Mihailo Obrenović, koji je 1860. godine drugi put stupio na srpski presto, morao je da sazove skupštinu da bi proširio svoju vladavinu. Skupština je zasedala u Kragujevcu.[1]

Njegovu vlast je do tada ograničavao takozvani Turski ustav iz 1838. godine, koji je donela Visoka porta Turske, da bi ograničili vlast Milošu Obrenoviću. Na skupštini, Mihailo je doneo niz zakona, kojima je vešto izmanevrisao odredbe Turskog ustava, i sebi učvrstio i proširio vlast. Time je i ukinuo Turski ustav. Na skupštini, oformljena je i Narodna vojska.

Knez Mihailo Obrenović je vladao do 1868. godine, kada je ubijen u Košutnjaku.

Preobraženska vanredna narodna skupština u Kragujevcu[uredi | uredi izvor]

Knez Miloš umro je 14. septembra 1860, a na srpski kneževski presto došao je Knez Mihailo. Malogospođinska narodna skupština poslednja je po redu iz druge vladavine Kneza Miloša. Godinu dana po preuzimanju vlasti, Knez Mihailo je svojim ukazom od 19. jula 1861. odredio da se raspišu izbori za vanrednu narodnu skupštinu s tim da se ona sastane 6 avgusta iste godine u Kragujevcu.

Izbori za skupštinu izvršeni su prema odredbama Zakona o narodnoj skupštini koji je donela Svetoandrejska skupština 1858 g. Izabran je 221 poslanik. Istoga dana kad se sastala, skupština je izvršila i izbor časništva. Za predsednika bio je izabran Todor Tucaković, za potpredsednika Mijalko Radenković, a za sekretare Jovan Ristić i Aleksa Romanović. Sednice su otvorene Kneževom besedom, na koju je skupština odgovorila adreoom.

Skupština je, brzim i prostim pretresom, primila sledeće zakone koje joj je vlada podnela: jednu dopunu zakona o naslednom kneževskom dostojanstvu, zakon o Državnom savetu, zakon o narodnoj skupštini i neke zakone manje važnosti. O toku rada vođen je „Protokol" u kome su zabeleženi svi predlozi i zaključci skupštine, a njih je bilo 143.

Odredbe novog zakona o narodnoj skupštini[uredi | uredi izvor]

Odredbe novog zakona o narodnoj skupštini su ove:

  • (Čl. 1) Narodna skupština sastoji se iz slobodno izabranih narodnih poslanika.
  • (Čl. 2) Narodna skupština može biti prema otačastvenoj potrebi Obična ili Velika.
  • (Čl. 3) Na običnim narodnim skupštinama, koje se svake treće godine imaju redovno držati — a vanredne se mogu sazivati i pre toga roka kada Knez nađe za shodno — ima se narod saslušati:
    • 1) o svim tegobama i potrebama svojim, kao i o načinu na koji misli da bi se istima moglo pomoći;
    • 2) o predmetima onim o kojima bi Knez i praviteljstvo želelo čuti glas naroda. Naročito pak svagda će se narod saslušati:
      • a) ako bi se porodilo pitanje o poleznosti ustupanja ili promene kog kraja oblasti srpske;
      • b) ako bi trebalo da se poveća danak, ili da se promeni sistem danka;
      • v) ako bi se porodilo pitanje o promeni ustava.
  • (Čl. 4) Skupština ima pravo da traži da preko jedne svoje komisije pregleda stanje narodne kase.
  • (Čl. 5) Kad se drži vanredna skupština, trogodišnji period za novu skupštinu računaće se od dana držanja vanredne skupštine.
  • (Čl. 6) Velika narodna skupština održaće se u slučaju upražnješa prestola, izbora novog kneza, usvojenja prestolonaslednika i izbora namesnika.
  • (Čl. 12) Poslanici ne mogu biti odgovorni za ono što govore u skupštini i za davanje svoga glasa. Odgovorni €u jedino u slučaju ako u skupštini učine delo koje se kazni po kaznenom zakonu.
  • (Čl. 14) Za vreme trajanja namesništva ne može biti predložena niti zaključena izmena ustava.
  • (Čl. 17) Poslanici se posebno biraju za svaku skupštinu.
  • (Čl. 23, 24) Izbori se vrše: u srezovima posredno, preko poverenika, a u varošima okružnim i u Beogradu direktno.
  • (Čl. 33) Skupštima može raditi kada sednici prisustvuju dve trećine poslanika. Komisija od 18 poslanika, pod predsedanjem ministra pravde, pregledaće punomoćstva. Skupštinsko časništvo postavlja Knez, i to predsednika i potpredsednika iz same skupštine, a sekretari skupštinski ne moraju biti narodni poslanici. Na velikim skupštinama, predsedništvo bira sama skupština, većinom glasova.
  • (Čl. 39) Zaključak skupštinski je punovažan kad za njega glasa najmanje polovina prisutnih poslanika.
  • (Čl. 13, 40) Svoje donesene zaključke, skupština podnosi Knezu. Njezini predlozi činiće se prosto, a ne u vidu formalnih projekata.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Narodne skupštine Srbije

1861.