Sveti spisi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grčki Stari zavet: stranica iz Vatikanskog kodeksa

Religijski tekstovi (poznati i kao sveta pisma, svete knjige ili sveti spisi) su tekstovi koje različite verske tradicije smatraju svetim, ili veoma značajnim za svoju versku tradiciju.[1] Religijski tekstovi se odnose na ono što vernici smatraju svetim, ili što poštuju. Mnoge religije i verski pokreti veruju da su njihovi sveti tekstovi božanski inspirisani.[2]

Neki od najpoznatijih svetih tekstova su:

Istorija verskih tekstova[uredi | uredi izvor]

Jedan od najstarijih poznatih religioznih tekstova je himna hrama Keš iz drevnog Sumera, skup ispisanih glinenih ploča koje naučnici obično datiraju oko 2600. godine pre nove ere. Ep o Gilgamešu iz Sumera, iako ga neki naučnici samo smatraju religioznim tekstom, potiče još iz 2150. p. n. e. i predstavlja jedno od najranijih književnih dela koje uključuje različite mitološke figure i teme interakcije sa božanskim. Rigveda, sveto pismo hinduizma, datira iz 1500. godine pre nove ere. To je jedan od najstarijih poznatih kompletnih religioznih tekstova koji je opstao do modernog doba.

Istorijski gledano, pojedini verski tekstovi u mitološkoj formi govore o nastanku sveta, o njegovom svetom ustrojstvu, o precima čoveka i prvih ljudi. U njima je veliko mesto dato opisu svetih obreda i ceremonija, govori o normama ponašanja i zakonima bića. Neki verski tekstovi su dostupni svima, a ima i onih koje mogu da čitaju samo oni koji su posvećeni datoj religiji. Većina religija je objavila pravila koja definišu kriterijume za ocenjivanje njihovih verskih tekstova i ograničenja za njihove promene.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The British Library: Discovering Sacred Texts”. Arhivirano iz originala 26. 05. 2020. g. Pristupljeno 01. 08. 2022. 
  2. ^ „Die Heilige Schrift”. Arhivirano iz originala 06. 10. 2022. g. Pristupljeno 01. 08. 2022. 
  3. ^ Ukratko o glavnim religijama svijeta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]