Sindrom radijalnog tunela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sindrom radijalnog tunela
SinonimiRadial tunnel syndrome
Supinator. (Duboka grana radijalnog nerva označena u gornjem desnom i donjem desnom uglu. Dorzalni međukoštani nerv je ovaj nerv nakon prolaska supinatora, dole desno.)
Specijalnostineurologija

Sindrom radijalnog tunela je poremećaj koji nastaje kao rezultat kompresije grane radijalnog živca u predelu podlaktice, zadnje strane šake ili u laktu.

Sindrom radijalnog tunela uzrokuje posterolateralni bol u laktu, koji je sličan teniskom laktu i ponekad se javlja u vezi sa tim stanjem. Pacijenti se obično žale na slabost i labavost zgloba i trećeg prsta. Bol se često reprodukuje nakon otporne supinacije podlaktice, a bol u radijalnom tunelu pri otpornoj hiperekstenziji ručnog zgloba.[1]

Relevantna anatomija[uredi | uredi izvor]

Radijalni tunel je anatomski naziva za usko područje dužine 5 cm, koja počinje od radiokapitelarnog zgloba (lateralnog dela lakta) i završava se na proksimalnoj ivici supinatora. Kroz njega radijalni nerv prolazi oko lakta i potom se spušta preko podlaktice do šake. Tunel se sastoji od okolnih mišića, tetiva i ligamenata.

Uzroci kompresije radijalnog nerva u laktu uključuju povrede, ganglije, lipome (nekancerozni masni tumori), tumore kostiju i upalu okolne burze (male vrećice ispunjene tečnošću koje mogu ležati ispod tetiva) ili mišića.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Godišnja stopa incidencije kompresije zadnjeg interkostnog nerva procenjuje se na 0,03%, dok je stopa kompresije površinskog radijalnog nerva 0,003%. Poređenja radi, najčešća neuropatija, sindrom karpalnog tunela, ima godišnju incidencu između 0,1% i 0,35% u opštoj populaciji.[2]

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Sindrom radijalnog tunela je neuobičajena kompresiona neuropatija radijalnog nerva u nivou ovog tunela. Ova neuropatija obično nastaje nakon ponavljajućih pokreta podlaktice, posebno tokom supinacije i pronacije, i povezana je sa određenim zanimanjima ili sportskim aktivnostima.

Mehanizam kompresione radijalne neuropatije je takav da može izazvati fokalnu demijelinizaciju i degeneraciju aksona, bilo da je ona uzrokovani laceracijom ili kompresijom dotičnog nerva.

Postoji mnogo načina za pojavu neuropatije radijalnog nerva, uključujući:

  • Nadlakticu - prelom kosti
  • Lakat - uklještenje nerva
  • Deformaciju zgloba - lakta i mekotkivne mase
  • Pazuh - ovde je najčešći uzrok kompresija.

Međutim, mogući faktor je i dislokacija nadlakatne kosti ili kompresije brahijalnog pleksusa.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničkom slikom dominira bol u centru radijalnog tunela, kada pacijent pokuša da ispravi zglob i prste, dok je slabost mišića, ako je prisutna, klinički beznačajna. Ređe, se javlja bol u vidu probadanja koji se može osetiti u dorzalnom delu zgloba ili šake.

Slabost ekstenzora i supinatora se obično ne primećuju, jer su najčešće zahvaćene kožne grane radijalnog živca.[3][4]

Nema ukočenosti jer radijalni nerv ima više vlakana koja kontrolišu kretanje, a manje on ih koji konrrolišu osećaj.

U težim slučajevima, mišići koji ispravljaju palac i prste postaju slabi.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se zasniva samo na simptomima i znacima jer se očekuje da će objektivno testiranje biti normalno.  Ovaj sindrom se može klinički ispitati savijanjem dugog prsta pacijenta dok pacijent ispružuje zglob i prste. Bol je pozitivan nalaz.[5]

Glavni znak je obično bol u dorzalnom delu gornje sela podlaktice, a svaka opisana slabost je sekundarna u odnosu na bol. Osetljivost na palpaciju javlja se u predelu vrata radijalne kosti.

Takođe, bolest se može dijagnostikovati pozitivnim "testom srednjeg prsta", tokom koga otporna ekstenzija srednjeg prsta proizvodi bol, i ublažavanje simptoma nakon blokade radijalnog tunela.

Elektrodijagnostičko testiranje trenutno ima ograničenu upotrebu u dijagnostici .

Radiografsku procenu lakta treba uraditi kako bi se isključile druge dijagnoze.

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Sindrom kompresije zadnjeg interosseus nerva sličan je sindromu radijalnog tunela. Ova neuropatija utiče na zadnji interosseus nerv, koji inervira supinator i ekstenzore zgloba i šake. Stoga se češće manifestuje motoričkim deficitima.[4][6]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Sindrom radijalnog tunela se može lečiti:

  • modifikacijom aktivnosti,
  • konzervativnim merama,
  • hirurški.

Većina pacijenata, međutim, na kraju zahteva operaciju, u kojoj se obavlja rutinsko oslobađanje svih potencijalnih struktura koje vrše kompresiju na nerv u radijačnom tunelu.[7][8]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ van den Ende, Kimberly I.M.; Steinmann, Scott P. (2010). „Radial Tunnel Syndrome”. The Journal of Hand Surgery (na jeziku: engleski). 35 (6): 1004—1006. doi:10.1016/j.jhsa.2010.03.020. 
  2. ^ „Radial Tunnel Syndrome”. www.physio-pedia.com. Pristupljeno 10. 5. 2024. 
  3. ^ Dang AC, Rodner CM. Unusual compression neuropathies of the forearm, part I: radial nerve. J Hand Surg Am. 2009 Dec;34(10):1906-14. [PubMed]
  4. ^ a b Levina Y, Dantuluri PK. Radial Tunnel Syndrome. Curr Rev Musculoskelet Med. 2021 Jun;14(3):205-213. [PMC free article] [PubMed]
  5. ^ Barnum, Michael; Mastey, Robert D.; Weiss, Arnold-Peter C.; Akelman, Edward (1996). „RADIAL TUNNEL SYNDROME”. Hand Clinics. 12 (4): 679—689. ISSN 0749-0712. doi:10.1016/s0749-0712(21)00357-7. 
  6. ^ Lubahn JD, Cermak MB. Uncommon nerve compression syndromes of the upper extremity. J Am Acad Orthop Surg. 1998 Nov-Dec;6(6):378-86. [PubMed]
  7. ^ Hazani R, Engineer NJ, Mowlavi A, Neumeister M, Lee WP, Wilhelmi BJ. Anatomic landmarks for the radial tunnel. Eplasty. 2008 Jun 22;8:e37. [PMC free article] [PubMed]
  8. ^ Latef TJ, Bilal M, Vetter M, Iwanaga J, Oskouian RJ, Tubbs RS. Injury of the Radial Nerve in the Arm: A Review. Cureus. 2018 Feb 16;10(2):e2199. [PMC free article] [PubMed]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).