Sistemskim uzrocima izazvana koprivnjača
Sistemskim uzrocima izazvana koprivnjača | |
---|---|
Koprivnjača na ruci | |
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
MKB-10 | L50 |
MKB-9-CM | 708 |
DiseasesDB | 13606 |
MedlinePlus | 000845 |
eMedicine | topic list |
MeSH | D014581 |
Sistemskim uzrocima izazvana koprivnjača najčešće je posledica virusne infekcije respiratornih puteva (nazofaringsa), koja se smatraju najčešćim uzrokom akutne koprivnjače (urtikarije) kod dece. Veza između infekcija i hronične koprivnjače je manje uočljiva.[1]
Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]
Sistemski uzroci koprivnjače su:
- infekcije (virusne, bakterijske, gljivične i parazitarne)
- vaskulitis i autoimunske bolesti
- malignitet
- druge bolesti
Infekcije[uredi | uredi izvor]
Kod ove vrste koprivnjače nađena je povezanost sa pojedinim infektivnim, naročito bakterijskim uzročnicima, kao što su Streptococcus β haemolyticus, Helicobacter pylori, Mycoplasma pneumoniae.[2]
Uloga infekcije gastrointestinalnog trakta čiji je uzrok Helicobacter pylori potvrđena je u nekim studijama. Da bi se uspešno lečila koprivnjača, infekcija koja je izazvana helikobakterom trebalo bi da bude adekvatno tretirana.[3]
Virusne infekcije Epstein-Barr virusom, Herpes simplex i Hepatitis B i Hepatitis C virusom navode se kao etiološki faktori u nastanku hronične koprivnjače.
Koprivnjača se može javiti i u toku gljivičnih infekcija izazvanih dermatofitima.
Infestacija parazitima i protozoama (Giardia lamblia, Entamoeba histolytica i Strongiloides stercoralis), može biti značajan etiološki faktor u nastanku koprivnjače, ali se ređe javlja u severnoevropskim zemljama. Crevna kandidiaza je u prošlosti smatrana za veoma važan etiološki faktor hronične koprivnjače.
Generalno, učestalost i značaj infektivnih uzročnika, variraju između različitih grupa pacijenata i u različitim regionima. Na primer, hepatitisne virusne infekcije su češći uzrok hronične koprivnjače u Južnoj Evropi, a retko u Severnoj. Pored infekcija, hronični nezarazni zapaljenjski procesi kao što su gastritis, refluksni ezofagitis, zapaljenje žučnih puteva ili žučne kese mogu izazvati hroničnu koprivnjaču.[2] Mnoge autoimunske bolesti mogu se manifestovati koprivnjačom na početku ili bilo kada u toku bolesti.
Vaskulitis i autoimunske bolesti[uredi | uredi izvor]
Koprivnjača se javlja u sistemskom eritemskom lupusu, juvenilnom idiopatskom artritisu, inflamatornim bolestima creva i sistemskim vaskulitisima uključujući i purpuru Henoch Schönlein.[4]
Stečeni angioedem (eng. acquired angioedema - AAE) je izazvan autoantitelima protiv inhibitora C1 komponente komplementa - C1INH ili nastaje zbog delecije komplementa u bolestima u kojima se stvaraju solubilni imunokompleksi, kao što su sistemski eritemski lupus i limfoproliferativne bolesti.
Autoimunski tireoiditis je najčešća autoimunska bolest povezana sa koprivnjačom kod odraslih, a takođe se viđa i kod dece. Koprivnjač može da prethodi disfunkciji tireoidne žlezde, kada se identifikuju samo antitireoidna antitela.[5]
Sve je više podataka o celijakiji kao uzroku urtikarije.[6]
Malignitet[uredi | uredi izvor]
Malignitet je češće udružen sa izolovanim angioedemom nego sa koprivnjačom. Udružena pojava urtikarije/angioedema javlja se veoma retko, uglavnom kod odraslih, a još ređe u dečjem uzrastu.
Najčešće se viđa kod gamapatija (koje karakteriše prisustvom M-proteina u krvnoj plazmi, koji mogu biti IgG, IgA, IgM klase ili Ig laki lanci) kao što je multipli mijelom i kod limfoma (Hočkinov i Nehočkinov limfom).[7]
Druge bolesti[uredi | uredi izvor]
Generalizovani pruritus, pri čemu se ne zapaža vidljiva ospa, predstavlja neuobičajenu prezentaciju koprivnjače kod dece. Diferencijalno dijagnostički tada treba razmotriti stanja kao što su limfomi, hronične bolesti jetre i hronične bubrežne bolesti. Takođe je potrebno razmotriti i psihijatrijske uzroke generalizovanog pruritusa ukoliko drugi uzročnici nisu identifikovani.[8]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Jelena Tomić, Etiologija urtikarje i angioedema U: Grupa autora, Savremeni pristup urtikariji i angioedemu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2020) Monografije naučnih skupova Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, Volumen 2, broj 1, 2011. pp. 47-49
- ^ a b Zuberbier T. Urticaria. Allergy. 2003;58(12):1224-34
- ^ Federman DG, Kirsner RS, Moriarty JP, Concato J. The effect of antibiotic therapy for patients infected with Helicobacter pylori who have chronic urticaria. J Am Acad Dermatol. 2003;49:861–4.
- ^ Tomić J, Gebauer E, Odri I. Certain findings concerning purpura HenochSchonlein. Bilt Transfuziol. 2005;51(1-2):30-3.
- ^ 2. Leznoff A, Sussman GL. Syndrome of idiopathic chronic urticaria and angioedema with thyroid autoimmunity: a study of 90 patients. J Allergy Clin Immunol.1989;84:66–71.
- ^ Caminiti L, Passalacqua G, Magazzu G, Comisi F, Vita D, Barberio G, et al. Chronic urticaria (hives) and associated celiac disease in children: A case-control study. Pediatr Allergy Immunol. 2005;16(5):428-32.
- ^ Grewal, Ravnit; Irimie, Alexandra; Naidoo, Nasheen; Mohamed, Nooroudien; Petrushev, Bobe; Chetty, Manogari; Tomuleasa, Ciprian; Abayomi, Emmanuel-Akinola (2018-01-09). Hodgkin's lymphoma and its association with EBV and HIV infection. Critical Reviews in Clinical Laboratory Sciences. 55 (2): 102–114
- ^ Karakelides M, Monson KL, Volcheck GW, Weiler CR. Monoclonal gammopathies and malignancies in patients with chronic urticaria. Int J Dermatol. 2006;45:1032-8.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Grupa autora, Savremeni pristup urtikariji i angioedemu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. januar 2020) Monografije naučnih skupova Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, Volumen 2, broj 1, 2011.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |