Subglacijalno jezero

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sputnjikov snimak subglacijalnog jezera 2004.
Snimak NASA subglacijalnog jezera Vostok

Subglacijalno jezero ili podledničko jezero ili podglečersko jezero je jezero, koje se nalazi ispod glečera. Za razliku od jezera prekrivenog ledom zbog sezonskog zamrzavanja, pod-ledeno jezero je obično pod stalnim ledenim pokrivačem debljine od nekoliko stotina do nekoliko hiljada metara. Pored toga, oko takvog jezera može postojati ekosistem sa živim organizmima, kao što su bakterije i druga bića sposobna da prežive ispod velikih naslaga leda.[1]

Veliki broj ledenih jezera postoji na Antarktiku. Najveće poznato subglacijalno jezero na Zemlji je jezero Vostok.[2]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Postojanje podledenih jezera je moguće zahvaljujući dva prirodna fenomena. Prvi od njih je smanjenje temperature topljenja leda pod pritiskom. Pod težinom leda debljine nekoliko stotina ili hiljada metara, pritisak se povećava toliko da temperatura topljenja padne za nekoliko stepeni ispod 0 °C. Zbog drugog fenomena - geotermija - temperatura na dubini postepeno raste. Ako na određenoj dubini temperatura leda počne da prelazi tačku topljenja, tada dolazi do nastanka i postojanja podledenog jezera.[3]

Primeri ledenih jezera[uredi | uredi izvor]

Uz pomoć leda koji prodire kroz radar i satelitske snimke pod antarktičkim ledenim pokrivačem, do sada je otkriveno više od 150 podledničkih jezera. Najveće od njih, jezero Vostok, dugo je oko 250 km, a široko 50 km. Njegova dubina je do 1200 m. Nalazi se u totalnom mraku na dubini od 3.700 do 4.100 metara ispod leda. Temperatura je oko -3 °C, a pritisak je 35 MPa. Pretpostavlja se da su subglacijalna jezera Antarktika međusobno povezana sistemom subglacijalnih reka, kroz koje se izjednačava pritisak i voda se transportuje.

Na Islandu postoji nekoliko podledničkih vulkana, od kojih je najpoznatiji Grimsvetn. Povećana geotermija uzrokovala je ledena jezera koja su im bila blizu. Zbog svoje nestabilne vulkanske aktivnosti, ova jezera su, međutim, često nestabilna i često izlaze na površinu nakon što potpuno istope ledeni sloj iznad njih.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Ako ledena jezera Antarktika, kao što je Vostok stvarno sadrže mikroorganizme, onda su oni od naučnog interesa kao jedinstveni ekološki sistemi sa ekstremnim životnim uslovima, potpuno izolovani od spoljašnjeg sveta za najmanje stotine hiljada godina. U svojoj studiji, velika pažnja se posvećuje sprečavanju [kontaminacije], za koju se koriste specijalne tehnologije bušenja i krioboti.

Podledna jezera su takođe važna za istraživanje svemira, budući da podsećaju na predložene rezervoare nebeskih tela kao što su satelit Jupiter i Evropa i satelit Saturna Enkelad . Njihova ledena mora se smatraju potencijalnim biotopima vanzemaljskog života.[4][5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Siegert, Martin J.; Ellis-Evans, J. Cynan; Tranter, Martyn; Mayer, Christoph; Petit, Jean-Robert; Salamatin, Andrey; Priscu, John C. (2001). „Physical, chemical and biological processes in Lake Vostok and other Antarctic subglacial lakes”. Nature. 414 (6864): 603—609. PMID 11740551. S2CID 4423510. doi:10.1038/414603a. 
  2. ^ Erlingsson, U. 2006 Lake Vostok behaves like a ‘captured lake’ and may be near to creating an Antarctic jökulhlaup, Geogr, Ann. vol.88A p.1–7
  3. ^ [Muzyka Kyle Super salty lakes discovered in Canadian Arctic could provide window into life beyond Earth http://www.cbc.ca/news/canada/edmonton/university-alberta-scientist-subglacial-lakes-canada-arctic-1.4614626]
  4. ^ „NASA Science news Nov. 16 2011: New evidence for liquid water on Europa”. Arhivirano iz originala 12. 02. 2018. g. Pristupljeno 02. 02. 2019. 
  5. ^ „Liquid water lake discovered on Mars”. Arhivirano iz originala 14. 09. 2022. g. Pristupljeno 02. 02. 2019.