U zavadi sa svetom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivo Andrić, 1961.

U zavadi sa svetom je pripovetka nobelovca Ive Andrića. U pripoveci se opisuje kako deca shvataju svet odraslih, svet u koji će i oni kasnije ući. U tekstu se vidi da deca povremeno vrlo dobro shvataju neke situacije iz života odraslih, iako su ponekad u zabludi. Glavni lik pripovetke je dečak Lazar. On odrastanje shvata kao veliki izazov sa puno obaveza. Uprkos svim problemima koji ga čekaju, Lazara privlači odrastanje.

Tema[uredi | uredi izvor]

Shvatanja i pogled dece na svet odraslih ljudi.

Vrsta književnog dela[uredi | uredi izvor]

Pripovetka

Radnja[uredi | uredi izvor]

U pripoveci se govori o dečaku Lazaru koji pokušava da shvati svet odraslih. On od očevih drugova saznaje za čoveka po imenu Nikola kojem posao nije dobro išao zbog toga što je, kako očevi drugovi kažu, bio „sumnjiv”.

U glavi je zamišljao kakav je život tog čoveka, kako se ponaša i kako izgleda. Pokušao je saznati nešto više od drugova ali nije dobio nikakvu informaciju pa je odlučio pitati svoju tetku Milu. Ona mu reče samo da je Nikola izgovorio "zabranjenu reč" i od tad ga stalno proveravaju kod kotarskog predstojnika. Više mu ništa nije otkrila. Nakon što je završio treći razred, letnji raspust je provodio na selu. Jednom prilikom je ugledao Nikolu. Nije ga zamišljao kao običnog čoveka pa se razočarao. Ličio je na nekog malog majstora što je negativno iznenadilo Lazara. Probao je sam sebe da uteši. Mislio je da Nikola neće da bude upadljiv i da je to razlog njegovog lošeg izgleda. Jedne srede je odlučio da izgovori tu zabranjenu reč kojoj nije znao značenje. Gledao je kroz prozor na ulicu. Bilo je mnogo poznatih ljudi među kojima je bio i Boško Policija. On se učinio zanimljivim zbog dela koje je Lazar spremao.

Stao je na sred sobe i izgovorio to. Strepio je od reakcije drugih, ali niko nije ni obraćao pažnju na njega. Osetio je strah u sebi i pomislio je da bi bilo bolje da nikad nije izgovorio "zabranjenu reč". Uzdignute glave je obišao celu čaršiju i vratio se, seo je zatvorenih očiju na stolicu. Kada je tetka Mila ušla u sobu, Lazar je osetio potrebu da se isplače pred njom i da joj sve kaže ali je ostao jak i prećutao. Tetka je otišla a on je bio spreman da nastavi život u iščekivanju raznih posledica.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ivo Andrić: „Priče za decu“ - zbirka, Srpska književna zadruga, Beograd, 1936.