Frans Hals

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frans Hals
Kopija autoportreta Fransa Halsa
Lični podaci
Datum rođenja1582
Mesto rođenjaAntverpen, Španska Holandija
Datum smrti26. avgust 1666.(1666-08-26) (83/84 god.)
Mesto smrtiHarlem, Nizozemska republika
Frans Hals: „Vilem Kres“ stara Pinakoteka Minhen

Frans Hals (hol. Frans Hals; rođen između 1580. i 1585. u Antverpenu, umro 29. avgusta 1666. u Harlemu) bio je jedan od poznatijih flamanskih portretista prve polovine 17. veka.

Po njemu je nazvan Muzej Fransa Halsa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Frans Hals sin od Franhojsa Halsa (Franchoys Hals) iz Mehelna (Mecheln) i majke Adrientgen van Gertenrik (Adriaentgen van Geertenryck). Otac mu je bio proizvođač tkanina (Tkač). 1585. grad Antverpen je bio preuzet od strane Špansko-Habzburgske vojske, građani koji nisu hteli da se pokatoliče, bili su jednostavno primorani da napuste svoj rodni grad. Većina tih izbeglica bili su zanatlije, koji su se nastanili na području današnje Holandije. Već od 1585. Halsovi roditelji nisu bili uvedeni u knjigu građana Antverpena. Dana 19. marta 1591. rodio se Halsov mlađi brat Dirk Hals (Dirck Hals 1591. – 1656). 1603. za samo jedno kratko vreme bio je Hals učenik kod Karela van Mandera (Carel van Mander) koji je takođe poticao iz Flamanije. 1610. postaje Frans član udruženja slikara u Harlemu koje se zvalo Lukas udruženje.

Familija[uredi | uredi izvor]

Te iste godine ženi se Frans Hals sa Anetje Harmansdr. (Annetje Harmansdr). Dana 2. septembra 1611. rodio se prvi sin Harmen Hals (1611—1669). Početkom juna 1615. umire mu supruga, nakon rođenja drugog sina. Anetje je sahranjena na jednom groblju gde su se sahranjivali samo siromašni. Tokom čitavog svog života Frans Hals je patio od hronične besparice, uvek je bio u zaostatku plaćanja dugova, kako kod pekara, tako i kod mesara, i u slikarskom društvu gde je bio član, morali su da ga sudski opomenu da bi dobili svoju članarinu. 1616. između oktobra i novembra boravi Hals ponovo u Antverpenu, a decu je u međuvremenu ostavio kod dadilje da se o njima brine. Dadilja ga je kasnije morala da tuži da bi dobila svoj honorar. Dana 12. februara 1617. ženi se ponovo Hals sa Lizbet Rejnijers (Lysbeth Reyniers) sa kojom je imao osmoro dece.

Pet sinova koji su postali slikari[uredi | uredi izvor]

Važnije porudžbine počinju tek 1616. sa grupnim slikama od streljačkog društva. Svake tri godine su se oficiri gradske milicije opraštali od te vojničke službe, sa jednom velikom svečanošću. Za uspomenu sa tog zajedničkog služenja, ti oficiri su na jednom grupnom banketu uslikavani od strane raznih slikara. U to vreme postojale su dve grupe milicijske vojske: Sv. Hadrijan (St. Hadrians) i Sv. Đorđe (St. Georg), kod zadnjeg je Hals dobrovoljno služio kao odbornik i od njih dobiva prvu veliku narudžbinu.

Delo[uredi | uredi izvor]

Frans Hals: Portret Vilhelma van Hejtujcena, Stara pinakoteka u Minhenu

Hals je majstor kompozicije, boje i veštog rada četkicom. Pojavio se u vreme kada je u Holandiji izumirao manir italijanske provenijencije, a slikari su s ushićenjem otkrivali svakodnevnicu i prirodu domaće sredine, posebno se usmeravajući na prikaz čoveka. Herojska nota i barokni dinamizam u Halsovoj realističkoj umetnosti ostaju uravnoteženi i harmonični. Izražava se direktno i jednostavno, ume da uhvati život u samom njegovom toku i da na licu prikaže odraz unutrašnjeg raspoloženja trena, posebno osmeh: sa istim entuzijazmom slika nabore kragne ili rese šalova, blistav osmeh jedne služavke, blesak radosti plavog mladića ili preplanula lica oficira građanske straže. Radi mnogo i s lakoćom.

Njegova kompozicija je jednostavna i zatvorena: svetlost obično dolazi sa leve strane, model je postavljen u prvi plan, njegova senka produbljuje prostor. Nije mu potreban pripremni crtež. Četkicom, smelo siguran i brz, istovremeno crta i slika: daje oblik, boju, svetlost i materiju. Potez je tečan i širok a boje čiste; naslućuje se težnja ka razrešavanju lokalnog tona. Vremenom, Halsovi potezi postaju sve virtuozniji i brži, pa slika poprima izgled skice dok samo platno treperi od života.

Frans Hals u svoje doba nije bio tako slavan, ali je zato bio poštovan. Portreti su bili usko povezane porudžbine, koje su se nadaleko pružale čak i izvan granica Harlema, za klijentelu koju je on vremenom stekao.

Puno njegovih modela bili su jako poznate ličnosti iz svakodnevnog života, kulture i umetnosti. Slikani su samo članovi iz visokog društva, kao i predstavnici iz književnosti, učenjaci, slikari, propovedači i sveštenici, a da ne zaboravimo da je imao čast da portretira slavnog filozofa Rene Dekarta 1649. Pred samu njegovu smrt.

Njegovi važniji portreti su slike iz Harlemskog streljačkog udruženja koje je on slikao nakon 1616. pa sve do 1637. kada su naprasno prestale da budu aktuelne u celoj Holandiji. Hals se tada orijentiše na motive kao što su pijanci, cigani i žene u svakodnevnom poslu a takođe i mnogobrojni dečji motivi.

Nakon smrti Petera Paula Rubensa, 1640. godine i Antonisa van Dajka (Anthonis van Dyck), 1641. godine, Frans Hals postaje jedan od važnijih slikara portreta u celoj Holandiji i sa time osigurava svoje internacionalno priznanje.

Učenici[uredi | uredi izvor]

Među njegovim slavnim učenicima pripadaju sledeći slikari:

Poznata dela[uredi | uredi izvor]

Među njegovim slikama posebno su poznate:

  • „Banket oficira Sv. Đorđa-streljačko društvo“ iz 1616. godine
  • „Banket oficira Sv. Hadrijana-streljačko društvo“ iz 1626. godine
  • „Romelpot svirač“ iz 1618. i 1622. koji je izveden u dve varijante, prva je sa petoro dece a druga sa šestoro dece.

Mnogi kasniji impresionistički slikari su u Frans Halsu videli preteču impresionizma. Frans Hals je umro 29. avgusta 1666. u Harlemu a sahranjen je 1. septembra u crkvi Sv. Bavo uz velike počasti.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • E. Fromentin, Les maîtres d’autrefois, Paris 1876.
  • E. W. Moes, Frans Hals, sa vie et son oeuvre, Bruxelles 1909.
  • C. Hofstede de Groot, Beschreibendes und kritisches Verzeichnis der Werke der hervorragendsten holländischen Maler des XVII Jahrhunderts, Esslingen—Paris 1910, svez. 3.
  • A. Bredius, Archiefstrokkels, Oud Holland, 1913, 1914, 1917, 1921, 1923–24.
  • W. von Bode i J. Binder, Frans Hals, sein Leben und seine Werke, Berlin 1914. (na archive.org ::: tom 1 i tom 2)
  • F. Dülberg, Das holländische Porträt des 17. Jahrhunderts, Leipzig 1923.
  • W. R. Valentiner, Frans Hals, Stuttgart—Berlin—Leipzig 1923.
  • M. J. Friedländer, Die niederländischen Maler des XVII Jahrhunderts, Berlin 1923.
  • F. Dülberg, Frans Hals, ein Leben und ein Werk, Stuttgart 1930.
  • A. Riegl, Das holländische Gruppenporträt, Wien 1931.
  • P. Claudel, Introduction à la Peinture hollandaise, Paris 1935.
  • W. R. Valentiner, Frans Hals’s Paintings in America, Westport 1936.
  • M. M. van Dantzig, Frans Hals, Echt och Onecht, Amsterdam 1937.
  • N. S. Trivas, Frans Hals, New York 1941.
  • W. Martin, De Hollandsche schilderkunst in de 17de eeuw, I, Amsterdam 1942.
  • Th. Luns, Frans Hals, Amsterdam 1946.
  • G. Bazin, Les grands maîtres hollandais, Paris 1950.
  • H. P. Baard, Frans Hals, Portraits de groupes de la Garde Civique, Paris 1950.
  • J. Leymarie, La peinture hollandaise, Genève—Paris—New York 1956.
  • S. Slive, Frans Hals, London 1989.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]