Histerosalpingografija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Histerosalpingografija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostGinekologija
MKB-9-CM87.8
MedlinePlus003404
MeSHD007047

Histerosalpingografija (HSG) jedna je od minimalno invazivnih radioloških i ginekoloških metoda ispitivanja morfologije unutrašnjih genitalnih organa, ubrizgavanjem radiološkog kontrastnog sredstva kroz kanal grlića materice u materčnu duplju i jajovode.[1]

Ovom metodom se pored ispitivanja anatomskog stanja grlića materice, kanala grlića materice, šupljine materice i jajovaoda, u istom aktu utvrđuje prolaznost jajovoda i dijagnostikuje postojanje organskih (patoloških) promena na unutrašnjim genitalnim organima, njihova lokalizacija i stepen oštećenja.[2]

Najpovoljni period za HSG ispitivanje je prva polovina menstrualnog ciklusa.[3]

Histerosalpingografija, kao jednostavana metoda, suverano „vlada“ u ispitivanju neplodnosti, i često se zajedno sa laparoskopijom kao komplementna metodoa, primenjuje u ispitivanju tubarne neplodnosti. Međutim histerosalpingografija je inferiornija metoda u odnosu na laparoskopiju, jer otkriva i peritubarne priraslice.[4][5]

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Histerosalpingografija se najčešće koristi u dijagnostiici:

  • Steriliteta opstrukcionog porekla.[6][7]
  • Genitalne tuberkuloze
  • Benignih, pa čak i malignih tumora materice i jajovoda
  • Amonoreja,
  • Intaktne tubarne trudnoće.

Takođe HSG ima veliki dijagnostički značaj za ztvrđivanje:

  • Razvojnih anomalija unutrašnjih polnih organa,
  • Diferencijalno dijagnostičke razlike materice od genitalnih i ekstragenitalnih tumora male karlice.

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

  • Trudnoća ili sumnja na trudnoću
  • Nakon infekcije ili vraćenja infekcije na reproduktivne organe
  • Alergija na kontrastno sredstvo
  • Krvarenja iz materice

Način izvođenja[uredi | uredi izvor]

Ubrizgavanje kontrastnog sredstva

Histerosalpingografija se sprovodi tako što se na grlić materice postavi instrument, kroz koji se ubrizgava konstrast. Nakon ubrizgavanja kontrastno sredstvo ispunjava kanal grlića materice, matericu, ulazi u jajovode i ako su njihovi otvori prolazni, dospeva u trbušnu šupljinu. Ubrizgavanje kontrasta i njegovo ispunjavanje genitalnih šupljina posmatra se uz momoć rentgenskog zračenja.[3]

HSG se u načelu izvodi bez anestazije mada se može raditi i u kratkotrajnoj opštoj anesteziji. Procedura je bezbolna, kratko traje i tokom nje načine se minimum tri radiološka snimka. Pacijentkinja već nakon dva do tri sata posle snimanja može da ide kući. Nakon pregleda snimaka snimka ginekolog može da predložiti korake u daljem ispitivanju ili lečenju.

Pre pristupanja HSG pacijentkinja mora pribaviti potvrdu da nema mikroorganizme u vagini i grliću materice, kako se tokom izvođenjem HSG mikroorganizmi iz vagine ne bi preneli u matericu. Takođe neophodno je uraditi i laboratorijske analize krvi (sedimentacija eritrocita i broj leukocita), koje mogu da ukažu na postojanje neke infekcije u organizmu.

Neželjena dejstva[uredi | uredi izvor]

Komplikacije koje mogu nastati u toku histerosalpingografije su:[5]

  • Infekcija unutrašnjih genitalnih organa,
  • Alergijske reakcije, na upotrebljeni materijal i kontrastno sredstvo,
  • Embolija, ako sa greškom iz šupljine materice unese vazduh u krvne sudove. Opasnost od embolije ne postoji pri korišćenju vodenih rastvora kontrastnik sredstava, zbog čega se ona, umesto uljanih) danas uglavnom i upotrebljavaju.
  • Ruptura jajovoda, iako se retko dešava tokom intervenciji ipak je moguća. Da bi se izbegla tokom intervencije, prema prostranstvu materične šuplje ubrizgava se, najviše do 8 cm³ kontrastnog sredstva pod doziranim maksimalnim pritiskom koji ne sme da prelazi 2,5 bara.

Mere prevencije[uredi | uredi izvor]

Posle histerosalpingografije, koja se vrši ambulantno, žena treba da ostane tri dana u postelji da bi izbegla eventualnu infekciju. Radi prevencije zapaljenja u pojedinoj literaturi se preporučujue da žena uzima nekoliko dana sulfonamide i antibiotike.[7]

Kako istovremena insuflacija jajovoda sa histerosalpingografijom, kao metode u sebi kriju znatne opasnosti u pogledu eventualnih komplikacija, i treba ih koristiti na kraju ispitivanja, kako bi se isključilo postojanja svih ostalih razloga za neplodnost žene.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Drobnjak P, Berić B, Šulović V, Ginekologija, Mediicnska knjiga, Beograd-Zagreb, 1980.
  2. ^ Grgurević M, Pavlić Z, Grizelj V. Ginekologija, Yumena, Zagreb, 1987
  3. ^ a b Kase NG, Weingold AB, Lucas WE. Connell E.B. Principles and Practice Clincal Gynecology, John Wiley & Sons, Inc, 1983.
  4. ^ a b Rajah, R.; McHugo, J. M.; Obhrai, M. (1992). „The role of hysterosalpingography in modern gynecologycal practice.”. Br J Radio1. 65 (778): 849—51. PMID 1422656. doi:10.1259/0007-1285-65-778-849. .
  5. ^ a b Trpčevski T. Komparacija dijagnostičke preciznosti izmedju histerosalpingografije, laparoskopije i histeroskopije u ispitivanju infertilnih žena.Subspecijalistički rad. Medicinski fakultet, Beograd l993
  6. ^ Grabiec, M.; Szymanski, W.; Ludwikowski, G.; Tyloch, M.; Lukaszewicz, A.; Chwarścianek, P. (1994). „HSG usuefulness in diagnosing infertility”. Ginekol Po1. 65 (3): 121—4. PMID 8001845. .
  7. ^ a b Majstorović J. Komparativne vrednosti histerosalpingografije i celioskopije u dijagnostici opstrukcionog steriliteta u žena. Magistarski rad. Medicinski fakultet, Beograd 1984.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).