Čestin (Knić)

Koordinate: 43° 53′ 21″ S; 20° 48′ 56″ I / 43.8892° S; 20.8156° I / 43.8892; 20.8156
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čestin
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaKnić
Stanovništvo
 — 2011.Pad 609
Geografske karakteristike
Koordinate43° 53′ 21″ S; 20° 48′ 56″ I / 43.8892° S; 20.8156° I / 43.8892; 20.8156
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina378 m
Čestin na karti Srbije
Čestin
Čestin
Čestin na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG

Čestin je naselje u Srbiji u opštini Knić u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 609 stanovnika. Nedaleko od Čestina, nalaze se ostaci utvrđenja iz srednjeg veka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Čestin jedno je od najstarijih naselja gružanskog kraja.

U zaseoku Gradina nalaze se ostaci srednjovekovnog grada Čestina (kota 492), koji je podignut na antičkim temeljima. Srednjovekovni utvrđeni grad – tvrđava Čestin, u srednjovekovnoj gružanskoj župi, prvi put u istorijskim izvorima pominje se 1367. na nadgrobnom spomeniku „Godačičkom epitafu” srednjovekovnog vlastelina koji je 34. godine vladao gradom Čestinom.

Nakon Kosovske bitke, oktobra 1389. Ugari su zauzeli gružanske tvrđave Čestin i Borač, koje su Srbi uz Tursku pomoć povratili. U Srpskim rukama grad Čestin je bio do 1438. kada je osvojen i razoren od strane Turaka.

Srednjovekovni dragulj sela Čestina svakako je manastir Kamenac, koga je po tradiciji podigao despot Stefan Lazarević u periodu 1416-1426. Manastir Kamenac vekovima odoleva vremenu, bio je duhovni stožer gružanskog kraja u ropstvu pod turcima, parohijska crkva za vekiki broj gružanskih sela u 19. veku. Manastirska crkva vekovima je slavila Vavedenje, a od kraja 19. veka slavi Malu Gospoinu.

Selo Čestin je nasledilo ime grada tj. Čestinske tvrđave, čiji se ostaci nalaze u seoskom ataru. Čestin se kao selo prvi put pominje u turskim popisima krajem 15.veka. Selo Čestin se pominje u austrijskim popisima iz perioda 1718-1739.

Po usmenom predanju, deo stanovništva sela Čestina je porekla istočne Hercegovine, i stare Raške, a u manjoj meri sa Kosova tačnije severne i zapadne Metohije.

Među prvim školama u oslobođenoj Srbiji otvorena je prva škola u Gružanskom kraju u Čestinu (kod manastira Kamenca) 1818. godine.

Tokom 19. i 20. veka Čestin je iznedrio mnoge vojskovođe, državnike i mnogo umnih ljudi različitih struka. Seoska litija slavi se prvog dana Vaskrsa. Spomenik palim ratnicima je podignut 1936.[1]

U selu su pored seoskog turizma razvijeni i izletnički i lovni turizam. U Čestinu i njegovoj neposrednoj blizini očuvan je veliki broj starih zgrada narodnog graditeljstva koji daju posebnu draž ovom kraju. Ovde se nalazi Kuća Petra Tucakovića u Čestinu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Čestin živi 555 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,5 godina (43,4 kod muškaraca i 47,4 kod žena). U naselju ima 233 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,87.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.391
1953. 1.346
1961. 1.219
1971. 1.004
1981. 929
1991. 768 745
2002. 674 703
2011. 609
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
672 99,70%
nepoznato
  
2 0,29%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 24. avg. 1936, str 7
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]