Šulgi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šulgijev teg, Luvr, Pariz

Šulgi je bio drugi vladar Sumersko-akadskog carstva. Vladao je četrdeset i osam godina (prema donjoj hronologiji). Nosio je titulu "cara od sve četiri strane sveta".

Prvi period vladavine[uredi | uredi izvor]

Šulgi je bio sin i naslednik Ur-Namua, osnivača dinastije. Njegova duga vladavina (četrdeset i osam godina) može se podeliti u dva perioda - period mira u prvoj polovini i period osvajanja u drugoj polovini. Tokom prvog perioda Šulgi se, kao i njegov otac, bavio graditeljskom delatnošću. Podigao je svetilište u Nipuru bogu Enlilu, hramove u Suzi za elamska božanstva i za sebe monumentalnu gromnicu u Uru. Ona je do danas sasvim opljačkana. Godine 2054. p. n. e. osnovao je svoj arhiv u Purziš-Daganu. Do danas je otkriven i sačuvan veliki broj tablica Šulgijevog arhiva.

Vojni pohodi[uredi | uredi izvor]

Šulgi je bio sin osnivača dinastije, Ur-Namua. Za razliku od pohoda svoga oca, Šulgi je ostavio dosta podataka od svojim vojnim pohodima. Oni su bili usmereni na Zagros. Elamski Anšan bio je u sastavu Šulgijeve kraljevine, a protiv Lulubejaca, Simurana i Guta je vodio čak devet pohoda. Sukobljavao se i sa Huritima koji će kasnije osnovati nezavisnu Mitansku državu. U sastavu Šulgijeve države nalazila se i Asirija (zajedno sa gradom Ašurom) i grad Mari. Svoje kćeri udao je za elamskog kralja Markašu i ensija Anšana. Kasnije dolazi u sukob sa zetom te ulazi u Anšan i razara ga. Međutim, nije uspeo da osvoji čitav Elam koji će kasnije biti jedan od uzročnika pada kraljevine

Šulgijeva država[uredi | uredi izvor]

Šulgi je nosio titulu "cara sve četiri strane sveta" što znači da su ga podanici smatrali božanstvom. Svoju je državu podelio na 23 distrikta na čelu sa ensijima (civilnim) i vojnim zapovednicima. Uveo je jedinstveni sistem mera i tegova, izvoz piva, ulja i tkanina i uvoz metala. Neki istoričari pripiuju mu i izradu najstarijeg zakonika. Međutim, zvanično je zakonik sastavio njegov otac. Sačuvano je tridesetak himni u Šulgijevu čast, a jedan mesec u sumerskom kalendaru dobio je ime po njemu. Nasledio ga je sin Amar-Sin.

Vladari Sumersko-akadskog carstva[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorija starog veka 1 - dr Momir Jović (80—83)
  • Kurt, Ameli (2012). Stari istok. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. ISBN 978-8617180872.