Death Magnetic
Death Magnetic | ||||
---|---|---|---|---|
Studijski album: Metalika | ||||
Izdat | 12. septembar 2008. | |||
Žanr | ||||
Trajanje | 74:41 | |||
Izdavač | Vorner Bros | |||
Producent | Rik Rubin | |||
Diskografija | ||||
|
Death Magnetic je deveti po redu studijski album hevi metal benda Metalika. Izašao je 12. septembra 2008. To je prvi album u kome je učestvovao basista Robert Truhiljo i prvi album čiji je producent Rik Rubin. Ovo je i prvi album posle 20 godina na kome se nalazi instrumental - Suicide & Redemption. Na njemu se nalazi 10 pesama.
Spisak pesama[uredi | uredi izvor]
- That Was Just Your Life
- The End Of The Line
- Broken, Beat & Scarred
- The Day That Never Comes
- All Nightmare Long
- Cyanide
- The Unforgiven III
- The Judas Kiss
- Suicide & Redemption
- My Apocalypse
Singlovi[uredi | uredi izvor]
- "The Day That Never Comes", objavljen 21. avgusta 2008.
- "My Apocalypse" objavljen 26. avgusta 2008.
- "Cyanide" objavljen 1. septembra 2008.
- "The Judas Kiss" objavljen 8. septembra 2008.
- "All Nightmare Long" objavljen 15. decembra 2008.
- "Broken, Beat & Scarred" objavljen 3. aprila 2009.
Postava benda[uredi | uredi izvor]
- Džejms Hetfild - vokal, ritam gitara
- Kirk Hamet — gitara
- Lars Ulrih — bubnjevi, udaraljke
- Robert Truhiljo - bas-gitara
Kritike i kontroverze po pitanju kvaliteta zvuka[uredi | uredi izvor]
Album je bio kritikovan od strane fanova i štampe zbog prekomerne kompresije dinamike na CD i vinil izdanju, što je rezultiralo čujnim izobličenjima (kliping). Među fanovima je čak bila pokrenuta i onlajn peticija sa zahtevom da se album remiksuje i reizda u boljem kvalitetu. Ted Džensen, tehničar koji je radio master za CD i vinil izdanje, tvrdio je da je finalni miks albuma već bio prošao dinamičku obradu pre nego što mu je dostavljen na masterovanje.
Nasuprot CD i vinil izdanju, na verziju albuma za video igru Guitar Hero 3 nije bilo nikakvih pritužbi na kvalitet zvuka, jer je izdavaču video igre bio poslat finalni miks kod kojeg nije rađena kompresija dinamike.
Istovremeno, pokrenuta je i široka debata u stručnim krugovima, gde su viđeniji muzički producenti i tehničari masteringa po prvi put otvoreno skrenuli pažnju na tekuću praksu muzičke industrije da se iz svakog nosača zvuka izvlači maksimum glasnoće (često na uštrb kvaliteta zvuka), popularno nazvanu "ratom glasnoće" (eng. "loudness war").