Аљаскански зец
Aljaskanski zec | |
---|---|
Aljaskanski zec Lepus othus | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | L. othus
|
Binomno ime | |
Lepus othus Merriam, 1900
| |
Areal aljaskanskog zeca |
Aljaskanski zec ili arktički zec (Lepus othus) je sisar iz reda Lagomorpha i porodice zečeva (Leporidae). Najbliži srodnici aljaskanskog zeca su polarni zec ili arktički zec (Lepus arcticus) i beli zec ili alpski zec (Lepus timidus).[2]
Opis[uredi | uredi izvor]
Aljaskanski zec je jedna od najvećih vrsta zečeva, pored polarnog zeca (Lepus arcticus) i evropskog zeca (Lepus europaeus).[3] Pored američkog belog zeca (Lepus americanus) jedina je vrsta zeca koja naseljava Aljasku.[4] Odrasli aljaskanski zečevi dostižu dužinu (bez repa) između 50 i 70 cm, a dužina repa im je 8 cm. Zadnje šape (stopala) su im veoma duge i dostižu dužinu od 20 cm, a njihova dužina aljaskanskom zecu omogućava da ne propadne u sneg. Dostiže težinu od 2,9 do 7,2 kg.[5] Uši su mu kao i kod polarnog zeca kraće u odnosu na druge vrste zečeva, zbog smanjenja gubitka toplote, u uslovima života na Arktiku.[3] Leti aljaskanski zec ima smeđe krzno, s tim da mu je krzno na stomaku bele boje. Na prelazu između godišnjih doba se linja i krzno mu zimi postaje belo, a vrhovi ušiju crne boje.[5]
Aljaskanski zec je uglavnom samotnjačka životinja, koja se u grupe okuplja u toku sezone parenja, koja traje od aprila do maja.[5] Mladi se rađaju potpuno sposobni za život, sa krznom i otvorenim očima, tokom juna i jula. U leglu obično ima između 4 i 8 mladunaca.[5]
Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Zapad i jugozapad države Aljaska uključujući poluostrvo Aljaska u SAD jedino je poznato prirodno stanište vrste.[6]
Populacioni trend je za aljaskanskog zeca nepoznat.[6]
Stanište[uredi | uredi izvor]
Aljaskanski zec (Lepus othus) naseljava tundru.[6] Uglavnom više terene, kamenite oblasti i žbunovite oblasti, koje im pružaju kamuflažu. Ne pravi jazbine već skloništa pravi na površini.[5]
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Biljojed je, hrani se lišćem, voćem, korom i grančicama uglavnom u zoru i u sumrak.[5] Leti se hrani zelenim biljkama, a zimi korom i grančicama.[3] Plen je lisica, polarnih medveda, lasica, žderavaca i ptica grabljivica.[5]
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Aljaskanski zec nije ugrožena vrsta, i na crvenoj listi je navedeno da postoji mali rizik od izumiranja, jer ima široko rasprostranjenje.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lepus othus Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
- ^ Hoffman, R.S.; Smith, A.T. (2005). "Order Lagomorpha". pp. 202.
- ^ a b v "Alaska Department of Fish and Game, Alaska Hare Species Profile". www.adfg.alaska.gov
- ^ Earnest, Jeanette R. (1989). „Hares” (PDF). Alaska Department of Fish & Game.
- ^ a b v g d đ e DeBruine, Lisa. „Lepus othus Alaskan hare”. Animal Diversity Web.
- ^ a b v g Crvena lista (jezik: engleski)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hoffman, R.S.; Smith, A.T. (2005). „Order Lagomorpha”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 202. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. Tekst „pages” ignorisan (pomoć)