POP3

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

POP3 (engl. Post Office Protocol) je jednostavan internet protokol za pristupanje e–pošti. Definisan je u kratkom dokumentu RCF 1939. Zbog ove jednostavnosti, mogućnosti ovog protokola prilično su ograničene. Jedan je od najzastupljenijih protokola svoje vrste. [1]

Proces uspostavljanja veze[uredi | uredi izvor]

Protokol POP3 stupa na scenu onog trenutka kada klijent otvori TCP vezu sa serverom za e–poštu na portu 110 (port za POP3). Pošto se uspostavi TCP veza, POP3 prolazi kroz 3 faze:

  • ovlašćenje (autorizacija)
  • transakcija
  • ažuriranje

Faza ovlašćenja[uredi | uredi izvor]

Tokom ove faze, klijent šalje korisničko ime i lozinku kojim se proverava identitet korisnika. Faza ovlašćenja zahteva od korisnika dve osnovne komande: user <imeKorisnika> i pass <lozinka>. Server se odaziva sa +OK ukoliko je korisnik uneo tačne podatke ili -ERR ukoliko je pronađena greška. Primer uspešnog pristupanja e–pošti:

Pretpostavimo da je naziv servera za e–poštu mailServer,

telnet mailServer 110
+OK POP3 server ready
user Petar
+OK
pass sunce23
+OK user successfully logged on

Faza transakcije[uredi | uredi izvor]

Tokom druge faze, transakcije, klijent preuzima poruke, briše postojeće i može da preuzme informacije o e–pošti. Klijent koji koristi protokol POP3 može da se podesi da „preuzima i briše“ ili da „preuzima i čuva“ poruke. Redosled komandi koje izdaje POP3 klijent zavisi od toga za koji se od ova dva režima korisnik opredelio.

U režimu preuzimanja i brisanja klijent izdaje komande list, retr i dele. Na primer, pretpostavimo da neki korisnik u svom poštranskom sandučetu ima dve poruke. U sledećoj razmeni poruka C označava klijenta a S server za e–poštu:

C: list
S: 1 498
S: 2 912
S: .
C: retr 1
S: (bla bla...
S: ............
S: ........bla) <порука>
S: .
C: dele 1
C: retr 2
S: (bla bla...
S: ............
S: ........bla) <порука>
S: .
C: dele 2
C: quit
S: +OK POP3 server is signing off

Klijent najpre traži da server za e–poštu navede veličinu svi sačuvanih poruka. Nakon toga, klijent najpre preuzima, a zatim briše poruke sa servera. Nako faze ovlašćenja, klijent koristi samo 4 komande: list, retr, dele i quit. Sintaksa ovih komandi definisana je u dokumentu RCF 1939. Posle obrade komande quit, POP3 server prelazi u fazu ažuriranja i iz poštanskog sandučeta uklanja poruke 1 i 2.

Nedostaci POP3[uredi | uredi izvor]

Problem u režimu preuzimanja i brisanja jeste u tome da primalac, Petar, može da koristi više računara, a da pritom želi da sa svih računara koje koristi (u kući, na poslu, sa prenosivog računara) može da pristupa svojim e-porukama. U ovom režimu rada, Petrove poruke se nalaze samo u jednom od ta tri računara: tačnije, ako Petar neku poruku prvo pročita na računaru u kancelariji, neće moći da je uveče ponovo pročita na svom prenosivom računaru.

U režimu preuzimanja i čuvanja, klijent, nakon preuzimanja, ostavlja poruke na serveru za e–poštu. U ovom slučaju Petar može ponovo da otvori svoju e–poštu na nekom drugom računaru; može da je pročita na poslu, a kasnije u toku nedelje i kod kuće.

E-mail klijenti[uredi | uredi izvor]

E-mail klijent je program koji komunicira sa udaljenim serverom i omogućava čuvanje poruka na lokalni disk.

Neki od najpoznatijih klijenata koji koriste POP3 su:


Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kurose J. i Ross K., (2008) Umrežavanje računara, 4. izdanje

Vidi još[uredi | uredi izvor]