Plumbata

Plumbata

(Saggitae) plumbatae (olovnice) bile su strelice otežane olovom. Izrađivane su u različitim veličinama i oblicima, sa olovnim tegom koji se nalazio iza šiljka, po čemu su dobile ime.

Istorijat

Najbolji pisani izvor za ovo oružje jeste Vegecijeva De re militari:

Plumbatarum quoque exercitatio, quos mattiobarbulos uocant, est tradenda iunioribus. Nam in Illyrico dudum duae legiones fuerunt, quae sena milia militum habuerunt, quae, quod his telis scienter utebantur et fortiter, Mattiobarbuli uocabantur. Per hos longo tempore strenuissime constat omnia bella confecta, usque eo, ut Diocletianus et Maximianus, cum ad imperium peruenissent, pro merito uirtutis hos Mattiobarbulos Iouianos atque Herculianos censuerint appellandos eosque cunctis legionibus praetulisse doceantur. Quinos autem mattiobarbulos insertos scutis portare consuerunt, quos si oportune milites iactent, prope sagittariorum scutati imitari uidentur officium. Nam hostes equosque consauciant, priusquam non modo ad manum sed ad ictum missibilium potuerit perueniri.

Veštinu rukovanja olovnicama, koje zovu „Marsovim žaokama“, isto treba preneti na novake. Naime, nije tome dugo, u Iliriku su postojale dve legije, koje su brojale po šest hiljada vojnika i zvale se „Marsovim žaokama“, jer su se ovim strelicama vešto i hrabro služile. Poznato je da su zahvaljujući njihovoj velikoj odvažnosti dugo vremena dobijani svi ratovi. Stoga su Dioklecijan i Maksimijan, kada su dospeli na vlast, odlučili da kao zaslugu za iskazanu hrabrost ove tzv. „Marsove žaoke“ nazovu Jovijancima i Herkulijancima, zbog čega se kaže da su ih pretpostavili ostalim legijama. Oni su navikli da nose po pet „marsovih žaoka“ umetnutih u svoje štitove. Ako ih u pravi čas hitnu na neprijatelja, gotovo se čini kao da štitonoše oponašaju posao strelaca: ranjavaju i neprijateljsko ljudstvo i konje, pre nego što bi isti mogli da im se nađu nadohvat ruke ili u dometu projektila.

Drugi izvor, isto s kraja 4. veka, jeste anonimna rasprava pod naslovom De rebus bellicis

Bene extensa et directa virga accipiet in extremitate sui rotundum et in acumen deductum ferrum, similibus locis <ac> in tribulata plumbo et pennis adhaerentibus, ut plumbi pondere et pennarum celeritate adiuta rotunditas teli facilius clipeos et similiter obstantia valeat penetrare.