Žitarični silosi

С Википедије, слободне енциклопедије

Žitarični silos
Kargil Pul žitarični silos, Bufalo, Njujork
Kargil Pul žitarični silos, Bufalo, Njujork
Kargil Pul žitarični silos, Bufalo, Njujork
Informacije
Status predložena

Žitarični silosi su kompleks agrarnih objekata dizajniran za skladištenje ili čuvanje žitarica. U trgovini žitaricama,[1][2][3][4] termin žitarični silos takođe opisuje toranj koji sadrži lift sa kofama[5] ili pneumatski konvejer,[6][7][8] koji izvlači žitarice sa donjeg nivoa i odlaže ih u silos ili drugo skladište.

U većini slučajeva pojam žitaričnog silosa takođe opisuje čitav kompleks elevatora, uključujući prijemne i ispitne kancelarije, vage i skladišta. Termin se takođe može odnosit na organizacije koje upravljaju ili kontrolišu nekoliko pojedinačnih silosa, na različitim lokacijama. U Australiji pojam žitarični silos opisuje samo mehanizam za dizanje. (Pogledajte sekciju „Upotreba“, ispod.)

Pre pojave žitaričnog silosa, zrnom se obično rukovalo u vrećama, a ne u rasutom stanju (velike količine neupakovano zrna). Dartov elevator bio je glavna inovacija.[9][10][11] Izmislili su ga Džozef Dart, trgovac, i Robert Danbar, inženjer, 1842. i 1843. godine u Bufalu u državi Njujork. Koristeći mlinove brašna Olivera Evansa na parni pogon kao svoj model, izumeli su morski krak koji je izvlačio rastresito zrno iz trupa brodova i podizao ga na vrh morske kule. [12]

Rani žitarični elevatori i posude često su bili izgrađeni od uokvirenog drveta i bili su skloni požaru. Posude žitaričnih elevatora, rezervoari i silosi sada su obično izrađeni od čelika ili armiranog betona. Elevatori sa posudama se koriste za podizanje zrna do distributera ili pošiljaoca, iz kojeg ono pada kroz izlive i/ili transportere u jednu ili više posuda, silosa ili rezervoara u objektu. Po želji se silosi, kante i rezervoari prazne gravitacionim protokom, čistačima i transporterima. Zrno se putem gravitacionog protoka i vijčanih transportera prazni iz posuda, cisterni i silosa. Pri tom se ono meša, meri i tovari u kamione, železničke vagone ili teglenice za otpremu.

Upotreba i definicije[уреди | уреди извор]

Saskačevanski žitni silos br. 7, Tander Bej, Ontario

U australijskom engleskom, termin „silos za zrno“ rezervisan je za silosne tornjeve, dok se prijemno-skladišna zgrada ili kompleks razlikuje formalnim terminom prihvatno mesto ili kao „bunker za žito” ili „silos”. Operacije velikih razmera prikupljanja, skladištenja i logistike žitarica u Australiji su poznate kao rukovanje rasutom robom.

U Kanadi se termin „silos za zrno“ odnosi na mesto gde poljoprivrednici prodaju žito u globalni sistem distribucije žita i/ili mesto gde se žito premešta u železničke vagone ili okeanske brodove. Konkretno, postoji nekoliko vrsta silosa za zrno prema kanadskom zakonu, definisanih u Kanadskom zakonu o žitaricama, odeljak 2.[13]

  • Primarni silosi (zvani „seoski silosi” pre 1971. godine) primaju žito direktno od proizvođača na skladištenje, otpremu, ili oboje.
  • Procesni silosi (zvani „mlinski silosi” pre 1971. godine) primaju i skladište žito za direktnu proizvodnju ili preradu u druge proizvode.
  • Terminalni silosi primaju zrno na ili nakon zvanične inspekcije, vaganja i čišćenja, skladište i tretiraju žito pre nego što se prenese dalje.
  • Prenosni silosi (uključujući „istočne silose” iz klasifikacije pre 1971. godine) prenose žito koje je zvanično pregledano i izmereno u drugom silosu. U Istočnoj diviziji, prenosni silosi takođe primaju, čiste i skladište istočno ili strano žito.

Eksplozije silosa[уреди | уреди извор]

U prisustvu dovoljno velike suspenzije zapaljivog brašna ili žitarične prašine u vazduhu, može doći do značajne eksplozije. Istorijski primer razorne moći eksplozija žita je eksplozija mlina Vošbern „A” iz 1878. godine u Mineapolisu u državi Minesota, koja je odnela osamnaest života, uništila dva obližnja mlina, oštetila mnoge druge objekte i izazvala razorni požar koji je progutao veći deo obližnjeg mlinskog okruga. (Mlin Vošbern „A” je kasnije obnovljen i nastavio je da se koristi do 1965.) Drugi primer dogodio se 1998. godine, kada je silos za zrna Debrus u Vičiti, u državi Kansas, eksplodirao i usmrtio sedmoro ljudi.[14] Najnoviji primer je eksplozija 29. oktobra 2011. godine u kompaniji Bartlet žitaričnom preduzeću u Ačisonu, u državi Kansas. Broj žrtava bio je šestoro ljudi. Još dva muškarca zadobila su teške opekotine, ali preostala četvorica nisu povređena.[15]

Gotovo svaka fino podeljena organska supstanca postaje eksplozivan materijal kada se rasprši u vazdušnoj suspenziji; stoga je vrlo fino brašno opasno eksplozivno u vazdušnoj suspenziji. To predstavlja značajan rizik prilikom mlevenja žita u proizvodnji brašna, i stoga mlinovi nastoje da uklone izvore varnica. Te mere uključuju pažljivo prosejanje zrna pre mlevenja, radi uklanjanja kamenja koje bi moglo udarom da stvori varnice na mlinskom kamenju, i upotrebu magneta za uklanjanje metalnih ostataka koji mogu da stvore varnice.

Najranija eksplozija brašna zabeležena je u jednom italijanskom mlinu 1785. godine. Od tada je bilo mnogo drugih. Sledeće dve reference daju broj zabeleženih eksplozija brašna i prašine u Sjedinjenim Državama 1994. godine[16] i 1997.[17] U desetogodišnjem periodu do 1997. godine, uključujući i tu godinu, bilo je 129 eksplozija.

Mediji[уреди | уреди извор]

Kanadski prerijski žitarični silosi su bili tema dokumentarnih filmova Nacionalnog filmskog odbor Kanade: Žitarični silos[18] i Smrt horizonta.[19]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Pei, Qing; Zhang, David Dian; Xu, Jingjing (август 2014). „Price responses of grain market under climate change in pre-industrial Western Europe by ARX modelling”. 2014 4th International Conference on Simulation and Modeling Methodologies, Technologies and Applications (SIMULTECH): 811—817. ISBN 978-989-758-038-3. S2CID 8045747. doi:10.5220/0005025208110817Слободан приступ. 
  2. ^ „Climate Change Is Likely to Devastate the Global Food Supply”. Time (на језику: енглески). Приступљено 2022-04-02. 
  3. ^ „CLIMATE CHANGE LINKED TO GLOBAL RISE IN FOOD PRICES – Climate Change” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 18. 10. 2022. г. Приступљено 2022-04-02. 
  4. ^ Lustgarten, Abrahm (2020-12-16). „How Russia Wins the Climate Crisis”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2022-04-02. 
  5. ^ „How Does a Bucket Elevator Work?”. 
  6. ^ „Vibrating conveyor for bulk material conveying and dosing - Vibrating tube and pan feeders - PowderProcess.net”. Архивирано из оригинала 2018-01-03. г. Приступљено 2018-01-02. 
  7. ^ „Vertical Lift Conveyors”. Freepatentsonline.com. Приступљено 2013-03-27. 
  8. ^ „Conveyors”. Mhia.org. 2005-07-16. Архивирано из оригинала 2012-03-04. г. Приступљено 2013-03-27. 
  9. ^ „Erie Canal Fully Completed”. The Philadelphia Inquirer. 10. 9. 1825. стр. 1 — преко Newspapers.com. 
  10. ^ „Man in the forties set record for future city”. The Buffalo Times. 16. 1. 1927. стр. 40 — преко Newspapers.com. 
  11. ^ „Grain Elevators Took City to the Top”. The Buffalo News. 24. 2. 1980. стр. 43. 
  12. ^ Brown, William J. (2013). American Colossus: The Grain Elevator 1843 to 1943. Colossal Books. ISBN 978-0578012612. 
  13. ^ „Descriptions of types of grain elevators licensed by the Canadian Grain Commission”. Grainscanada.gc.ca. 12. 1. 2010. Архивирано из оригинала 20. 11. 2013. г. Приступљено 28. 3. 2013. 
  14. ^ „June 8, 1998 - DeBruce Grain Elevator Explosion”. City of Wichita. City of Wichita. 1998. Архивирано из оригинала 12. 2. 2008. г. Приступљено 22. 6. 2007. 
  15. ^ Sutton, Joe (30. 10. 2011). „3 killed, 3 missing after Kansas grain elevator explosion”. CNN.com. 
  16. ^ „A report of grain dust explosions that took place in 1994” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 24. 1. 2007. г. Приступљено 23. 6. 2007. 
  17. ^ „A report of grain dust explosions that took place in 1997” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 24. 1. 2007. г. Приступљено 23. 6. 2007. 
  18. ^ „Grain Elevator”. Documentary film. National Film Board of Canada. Приступљено 22. 7. 2010. 
  19. ^ Smith, Bryan (2003). „Death of a Skyline”. National Film Board of Canada. Архивирано из оригинала 7. 12. 2007. г. Приступљено 19. 3. 2009. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]