Beta-propeler

С Википедије, слободне енциклопедије
WD domen, G-beta ponavljanje
Trakasti dijagram C-terminalnog WD40 domena proteina Tup1 (transkripcionog korepresora kod kvasca), koji poprima oblik beta-propelera sa sedam lopatica. Traka je obojena od plavog N-terminusa do crvenog C-terminusa.[1]
Identifikatori
SimbolWD40
PfamPF00400
Pfam klanCL0186
InterProIPR001680
PROSITEPDOC00574
SCOP1gp2
SUPERFAMILY1gp2
CDDcd00200

U strukturnoj biologiji, beta-propeler je tip sve-β proteinskog savijanja koje ima oblik beta ravni sa karakterističnom grupom od 4 do 8 lopatica koje su torusno raspoređene oko centralne ose. Svaka ravan tipično ima četiri antiparalna β-lanca. Oni su povijeni tako da su prvi i četvrti lanac skoro međusobno normalni. Aktivno mesto enzima se obično nalazi u otvoru formiranom u centru propelera od petlji koje povezuju uzastopne četvorolančane motive. Murzin je predložio geometrijski model za opisivanje strukturnih principa beta propelera.[2] Po tom modelu propeler sa sedam lopatica je najpovoljniji sa geometrijskog gledišta.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ PDB: 1erj​; Sprague ER, Redd MJ, Johnson AD, Wolberger C (2000). „Structure of the C-terminal domain of Tup1, a corepressor of transcription in yeast”. EMBO J. 19 (12): 3016—27. PMC 203344Слободан приступ. PMID 10856245. doi:10.1093/emboj/19.12.3016. 
  2. ^ Murzin AG (1992). „Structural principles for the propeller assembly of beta-sheets: the preference for seven-fold symmetry”. Proteins. 14 (2): 191—201. PMID 1409568. doi:10.1002/prot.340140206. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Branden C, Tooze J. (1999). Introduction to Protein Structure 2nd ed. Garland Publishing: New York, NY.