ISBN

Из Википедије, слободне енциклопедије
ISBN sa 10 i 13 cifara.

ISBN (engl. International Standard Book Number - međunarodni standardni knjižni broj) jedinstveni je identifikator knjiga i drugih omeđenih publikacija bez obzira na medijum (papir, kompakt disk...) na kojem se objavljuju. Njegova primjena počinje 1966. godine, kada se počeo da upotrebljava u Velikoj Britaniji kao SBN (engl. Standard Book Number - standardni knjižni broj), a obuhvatao je samo izdavače sa engleskog govornog područja.[1][2] Sedamdesetih godina prošlog stoleća SBN postaje međunarodno prihvaćen i preimenovan je u ISBN. 1972. godine osnovana je Međunarodna agencija za ISBN sa sjedištem u Berlinu koji koordiniše rad nacionalnih agencija za ISBN i prati primjenu sistema.[3]

Struktura ISBN-a[уреди]

Oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja sastoji se od akronima engleskog naziva ISBN i trinaest cifara raspoređenih u pet skupina koje su međusobno odvojene crticom.[4] Prvu skupinu čini trocifreni prefiks, druga je oznaka nacionalne, geografske ili jezičke grupe, treća je oznaka izdavača, četvrta označava naslov, a peta je kontrolni broj. „Broj cifara u trećoj i četvrtoj skupini ovisi o planu izdavača, odnosno broju naslova koje izdavač namjerava da objavi.“

Do 1. januara 2007. godine ISBN oznaka sastojala se od deset cifara raspoređenih u četiri skupine međusobno odvojenih razmakom ili crticom. Od 1. januara 2007. oznaka međunarodnog standardnog knjižnog broja promijenila se iz desetocifrene u trinaestocifrenu tako da je desetocifrena oznaka dobila trocifreni prefiks 978 i novi kontrolni broj. Na taj način međunarodni standardni knjižnji broj u potpunosti je usklađen sa crtičnim kodom EAN-13 (engl. European Article Numbering - evropsko numerisanje proizvoda). Izdavači koji su se uključili u sistem ISBN prije 1. januara 2007. ne smiju da koriste desetocifrene ISBN oznake koje su im dodijeljene prije tog datuma, već ih moraju preračunati u trinaestocifrene ISBN oznake uz pomoć pretvarača dostupnog na zvaničnoj prezentaciji ISBN.[5]

Kako se izdavač uključuje u sistem ISBN[уреди]

Svaki izdavač koji želi da se uključi u ISBN sistem treba najprije da ispuni upitnik, koji se preuzima u nacionalnoj agenciji za ISBN, i da priloži plan izdavača. Na temelju toga izdavač zauzima odgovarajuće mjesto u sistemu ISBN. Uključenjem u sistem ISBN podaci o izdavaču objavljuju se u međunarodnom imeniku izdavača (engl. Publishers' International ISBN Directory), koji jednom godišnje izdaje Međunarodna agencija za ISBN.

Zašto ISBN?[уреди]

Uvođenje međunarodnog standardnog knjižnog broja rezultat je porasta izdavačke produkcije u cijelome svijetu ali i potrebe da svi oblici poslovanja s knjigom (uvoz-izvoz, obrada porudžbina, evidencija pretporudžbina, marketing, bibliografski opis, svi oblici međunarodne razmjene knjiga, inventura, službe skladištenja itd.) budu ažurirani i računarski čitljivi, tj. pogodni za automatsku obradu podataka.

Reference[уреди]

  1. ^ Gordon Fosters original 1966 report can be found at Informaticsdevelopmentinstitute.net
  2. ^ History, ISBN.org 
  3. ^ (PDF) ISO 2108:1978, ISO 
  4. ^ TC 46/SC 9, Frequently Asked Questions about the new ISBN standard from ISO, CA: LAC‐BAC 
  5. ^ Zvanična prezentacija ISBN-a

Vidi još[уреди]