Udvostručen ureter

С Википедије, слободне енциклопедије
Anatomija normalnog uretera (žuto)

Udvostručen ureter ili duplikaciji uretera je jedna od anomalije broja u embrionalnom razvoju mokraćnog sistema, kad umesto jednog ureteralnog pupoljka nastanu dva.

Epidemiologija[уреди | уреди извор]

Incidanca ovih anomalija je 1:100 u opštoj populaciji. Kod oko 2% svih intravenskom pijelografijom obavljenih ispitivanja se javlja duplex sistem, 75% se javlja kao incidentalan nalaz, dok je u 30% slučajeva obostran.

Kompletan dupleks sistem se javlja u 30% slučajeva, a kao obostran u 20%. Leva i desna strana su jednako pogođene. Jednostrano udvostručenje je 3—6 puta češće obostrano. Donje ušće uretre uvek drenira gornji pol bubrega.

Tri puta je češći kod ženskog pola.

Etiopatogeneza[уреди | уреди извор]

Duplikaciji uretera, može biti uni ili bilateralna. Najčešće je kompletna, što znači da bubreg dreniraju dva uretera koja se u bešiku ulivaju sa dva odvojena ušća. Obično svaki drenira polovinu bubrega.

Kod kompletne duplikacije uvek postoji ukrštanje uretera, tako da se onaj koji drenira gornji pol bubrega uliva u mokraćnu bešiku niže od onog koji drenira donji. Kod kompletne duplikacije je obično jedan refluksivan (češće) ili opstruktivan (ređe).

Duplikacija može biti i inkompletna, kada postoje dva uretera ali se na nekom nivou spajaju u zajednički, koji se potom distalno uliva jednim ušćem u bešiku (Y ureter). Ovakav ureter može biti refluksivan ili opstruktivan.

Moguće je i da su oba uretera obolela (bilo koja kombinacija) ili da su oba bez anomalija.

Dijagnostika[уреди | уреди извор]

Dijagnostika udvostručenih uretera zasniva se na:

1. Kompletna laboratorija — da bi se potvrdila ili isključila UTI;
2. Ultrasonografiji — prenatalna i postnatalna zbog opstrukcije i/ili refluksa;
3. Scintigrafija — da odredi funkciju i drenažu mokraće iz raznih delova bubrega;
4. MRI urografija — koja pokazuje kompletnu sliku anomalije;
5. Intravenska pijelografija — zbog ispitivanja opstrukcije;
6. MCUG — zbog ispitivanja refluksa;
7. MSCT;
8. Cistoskopija i/ili retrogradna pijelografija — zbog ektopičnih ušća uretera i ureterocele koja se na taj način može tretirati endoskopski bez klasične operacije.

Terapija[уреди | уреди извор]

Lečenje zavisi od prisustva udruženih anomalija. U slučaju da su jedan ili oba uretera obolela, dijagnostikuju se i leče po principima lečenja refluksivnih ili opstruktivnih uretera.

Duplikacija može biti i inkompletna, kada postoje dva uretera ali se na nekom nivou spajaju u zajednički, koji se uliva jednim ušćem u bešiku (Y ureter). Inkompletna duplikacija (Y ureter) leči se takođe po istim principima.

Operativno lečenje se izvodi zbog ureterokele najčešće primenom elektroresekcije (heminefrektomija gorenjeg pola sa ureterektomijom).

Izvori[уреди | уреди извор]

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Rosenblum S, Pal A, Reidy K. Renal development in the fetus and premature infant. Semin Fetal Neonatal Med. 2017 Apr;22(2):58-66
  • Nedima ATIĆ, Izeta SOFTIĆ, Jasminka TVICA, Anomalije urinarnog trakta u djece Pedijatrija danas 2007;3(2):149-163

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • National Kidney & Urologic Diseases Information Clearinghouse: Polycystic Kidney Disease (језик: енглески)
  • U.S. National Library of Medicine National Institutes of Health: Genes and Disease (језик: енглески)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).