Ureterokela

С Википедије, слободне енциклопедије
Ureterokela
Ureterokela na ultrasonografiji
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostурологија
MKB-10N28.8
MKB-9-CM593.89, 753.23
DiseasesDB33455
MedlinePlus000462
eMedicineradio/729
MeSHD014518

Ureterokela ili ureterocela je cistična dilatacija ili okruglo proširenje submukoznog intravezikalnog ili završnog dela ureter koji leži između sluznokože trigonuma i detrusora i strči u lumen mokraćne bešike. Najčešće je opstruktivna, i značajno se češče javljaju kod duplikacija uretera.[1]

Epidemiologija[уреди | уреди извор]

Učestalost ureterokele iznosi 1: 5000 – 12.000. Četiri do šest puta je češća u devojčica.

Etiopatogeneza[уреди | уреди извор]

Normalno se ureter po ulasku u bešiku pruža submukozno u određenoj dužini i tek tad otvara u lumen bešike. Ako je otvor sužen, prvo se cistično dilatira taj submukozni deo uretera i tek potom retrogradno ceo ureter i pijelokaliksni sistem, analogno opstruktivnom megaureteru.

Podela[уреди | уреди извор]

Prema preporuci Urološke sekcije Američke akademije za pedijatriju razlikuju se dva tipa:

  • intravezikalna ureterokelna koja je u celosti smeštena u mokraćnoj bešici i
  • ektopična ureterokela kod koje deo leži na vratu mokraćne bešike ili u uretri.

Svaki od ovih tipova može biti povezan sa jednostrukim ili dvostrukim ureterom.

Klinička slika[уреди | уреди извор]

Ako ureterokela izaziva opstrukciju, ili vezikourinarni refluks (skraćeno VUR) javljaju se simptomi uroinfekcije.

Dijagnoza[уреди | уреди извор]

Dijagnostikuje se ultrasonografski i urografskim ispitivanjima. Jednostavna ureterokela može da se dijagnostikuje UZ, MCUG, IVU. Ultrazvučnim pregledom ureterokela se prikazuje kao cistična intravezikalna masa, zajedno sa dilatiranim ureterom koji je postavljen u ureteralni otvor blizu lateralne margine trigonuma. Tako se ultrazvučno prikazuje kao ehogena, okrugla struktura lokalizirana blizu lateralne margine trigonuma (31).

Terapija[уреди | уреди извор]

Terapija može biti ili endoskopska (resekcija ili punkcija ureterocele) ili klasično operativna, reimplantacijom uretera u bešiku.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Hautmann, Huland: Urologie, 3.Auflage, Springer Verlag 2006, S397 f

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Rosenblum S, Pal A, Reidy K. Renal development in the fetus and premature infant. Semin Fetal Neonatal Med. 2017 Apr;22(2):58-66
  • Nedima ATIĆ, Izeta SOFTIĆ, Jasminka TVICA, Anomalije urinarnog trakta u djece Pedijatrija danas 2007;3(2):149-163

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • National Kidney & Urologic Diseases Information Clearinghouse: Polycystic Kidney Disease (језик: енглески)
  • U.S. National Library of Medicine National Institutes of Health: Genes and Disease (језик: енглески)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).