Đuro Vidaković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Đuro Vidaković bio je jedan od predvodnika seobe Bunjevaca u Bačku 1687. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pominje se u protokolu bečkog Dvorskog ratnog saveta, gde je pod godinom 1687. zabeleženo da je sa Đuro Vidaković i Dujam Marković tražio za svoje sunarodnike („katoličke Race”), kojih je bilo 5.000, opustele gradove u Bačkoj: Baju, Segedin i Suboticu.

Zajedno sa Lukom Sučićem i Dujmom Markovićem istakao se u ratu protiv Turaka. U znak priznanja za vojne zasluge Turaka Vidaković je nagrađen plemićkom darovnicom koju mu je izdao car Leopold I 1690. godine. Iste godine, 1. maja, dobio je u Beču grbovnicu s listinom. Plemstvo se odnosilo i na suprugu Mariju Bošnjaković, kćeri Martu i Katarinu i braću Ivana, Baltazara, Marka i Matiju i Ivanovu decu: Đuru, Antuna, Anu i Luciju i Baltazarovog sina Stipana. Plemstvo je proglasila Bačka županija 24. decembra 1718. godine. Grb njegove porodice izgleda ovako: u modrom na zelenom polju vojnik u crvenom odelu sa perjanicom i sabljom krivošijom u desnoj ruci i odsečenom glavom u levoj. Iznad štita kruna sa pet šiljaka i pet bisernih kuglica.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gavrilović, Slavko (1992). „Sombor - graničarski šanac 1687-1745”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 46.