Japanski nosač aviona Taiho

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanski nosač aviona Taiho
Nosač aviona Taiho
Opšti podaci
KarijeraJapan mornarička zastava
Kobilica postavljena10. jun 1941.
Porinut7. april 1943.
Završetak gradnje7. mart 1944.
SudbinaPotonuo 18. juna 1944.
Glavne karakteristike
Deplasman29.300 tona standardni deplasman
34.200 tona puni deplasman
Dužina260.60 metara
Širina30.00 metara
Gaz9.60 metara
Pogon4 × Parne turbine, snage 160.000 KS
Brzina33.3 čvora
Posada1751 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 12 × 100 mm, 51 × 25 mm,
Avioni: 56 + 26

Taiho je bio nosač aviona u japanskoj ratnoj mornarici za vreme Drugog svetskog rata. Većina istoričara smatra da je Taiho bio najbolji japanski nosač aviona u Drugom svetskom ratu. Iako je učestvovao samo u jednoj bici, i u njoj potopljen, niko ne osporava njegove izuzetno dobre taktičke i tehničke karakteristike, što ga stavlja u sam vrh nosača aviona izgrađenih pre i za vreme rata.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Brod je poručen po 4. programu za zamenu i popunu flote. Za osnovu projekta uzet je nosač aviona Šokaku, pošto se predlagalo da novi tip broda postane osnova za udarnu grupu flote. Na novom projektu povećana je debljina horizontalnog oklopa, jer tada su već ograničenja međunarodnih dogovora bila odbačena od strane japanskih diplomata. Pri projektovanju trupa, odlučeno je da se trup sjedini sa poletnom palubom i da paluba bude pokrivena dovoljno velikim oklopom koji može da izdrži pogodak standardne avio-bombe od 500 kg. Tako je paluba postala deo trupa i direktno učestvovala u stabilnost broda. Liftovi za avione, kojih je bilo dva, nalazili su se na međusobnoj udaljenosti od 150 metara, i bili pokriveni oklopnom pločom od 5 mm, dok je poletne paluba između liftova imala oklop od 95 mm. Od liftova pa prema krajevima broda oklop se smanjivao do 78 mm. Druga hangarna paluba bila je oklopljena sa 48 mm debelim oklopom. Smatralo se, da će to da bude dosta za zaštitu broda od pogotaka avio-bombi. Oklopni pojas broda imao je 55 mm, ali se u delovima magacina, cisterne sa avio-benzinom i dva pogonska odeljenja povećavao na 150 mm. Sam pojas je pokrivao malo više od 50% dužine trupa, i protezao se po visini sve do druge hangarne palube. Zaštita podvodnog dela uključivala je podelu brodskog dna na veliki broj vodonepropusnih odeljenja i dve oklopne protiv-torpedne pregrade debljine 38 mm, koje se u rejonima životovažnih odeljenja uveličavaju na debljinu od 76 mm. Oklopljavanje poletne palube, uticalo je na smanjenje njene površine.

Na novom brodu se odustalo od dva standardna manja bočna dimnjaka i postavljen je jedan veliki koji gleda uvis, a nije savijen ka vodenoj površini. Da bi se smanjilo zadimljavanje ostrvske nadgradnje, dimnjak je imao 26 stepeni nagib nagnut od broda. Brod je od naoružanja imao nove 100/65 mm univerzalne topove Tip 98 i nove trocevne protiv-avionske topove 25/96 mm. Sastav aviogrupe u bici kod Marijanskih ostrva bio je sledeći: 26 A6M5a, 23 D4J1, 17 B6N2 i 2 D3A1. Po brodogrditeljskom planu za 1942. godinu, urađeni su crteži za 7 brodova modifikovanog projekta „G-15". Izmena u odnosu na Taiho se odnosila na palubu čije su dimenzije trebalo da iznose 261,50×29,90 metara. Dva broda bila su poručena kod Kavasakija (N°801 i N°802) a pet kod Micubišija (N°5021-N°5025). Ekonomske mogućnosti japana nisu dozvolile početak gradnje ni jednog od tih brodova.

Taktičko-Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Standardna težina: 29.300 tona
Puna težina: 34.200 tona
Dužina: 260.60 metara
Širina: 30.00 metara
Gaz (srednji): 9.60 metara
Poletna paluba: 257.70×30 metara
Pogon: 8 kotla „Kanpon“
Snaga: 160.000 KS (4 parne turbine)
Brzina: 33.3 čvora
Daljina plovljenja: 10.000 nautičkih milja/16 čvora
Količina goriva: 5700 tona nafte
Posada: 1751 čoveka
Univerzalna artiljerija: 6×2 topa 100 mm
Protivavionska artiljerija: 17×3 topa 25 mm
Aviogrupa: 56+26
Lovci: 18+13 A6M5a
Obrušavajući bombarderi: 17+13 D4J1
Torpedonosci: 18 B6N2
Izviđači: 3 D4J1-C

Služba[uredi | uredi izvor]

Nosač aviona Taiho upisan je u spisak japanske flote 7. marta 1944. godine i ulazi u sastav 1. divizije nosača aviona. Nakon intenzivne, ali kratke borbene obuke, brod je poslat u Linga Rouz. Odatle krajem maja i početkom juna odlazi zajedno sa brodovima Mobilne flote ka bazi na ostrvu Tavi Tavi. Dana, 14. juna 1944. godine on odlazi na sever pod zastavom Đisabure Ozave i uzima učepće u borbi kod Marijanskih ostrva. U 9:15 18. juna brod je pogođen jednim torpedom ispaljenim sa američke podmornice Albakor. Oštećenje nije bilo veliko i brod nastavlja plovidbu, međutim nije primećeno da je pogodak torpeda oštetio rezervoar avio-benzina i da je počela da se sakuplja benzinska para, koja u 15:32 izaziva ogromnu eksploziju (najverovatnije usled neke varnice) nakon čega brod brzo tone.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]