Pređi na sadržaj

Jovan Kazanski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jovan Kazanski (?, Nižnji Novgorod - 24. januar 1529, Kazanj, Kazanjski kanat) - ruski pravoslavni svetitelj, mučenik.

Jovan Kazanski
Lični podaci
Mesto rođenjaNižnji Novgorod,
Datum smrti24 januar1529.
Mesto smrtiKazanj,
Svetovni podaci
Kanonizacija1592. od strane Ruska pravoslavna crkva
Praznik24 januar (6 februar), v Sabor Kazanskih svetih

Pravoslavna crkva ga pominje 24. januara (6. februara) - dan smrti i u Saboru kazanskih svetaca.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Za Jovana Kazanskog se zna da je bio iz Nižnjeg Novgoroda. Za vreme vladavine velikog moskovskog kneza Vasilija Ivanoviča (obično 1505. godine), kazanski Tatari su napali Nižnji Novgorod. Mnogi stanovnici su uhvaćeni i odvedeni u Kazanj. Među njima je bio i jedan bogobojažljiv i pobožan mladić po imenu Jovan. Tokom podele zarobljenika, otišao je do kanovog rođaka („kraljevog strica“) - „princa“ po imenu Alei-Shpur (u drugim izvorima - Alei-Shnur, Alei-Shkur).

Ceneći Jovana kao odličnog slugu, Alei-Shpur je želeo da ga preobrati u islam. Ali krotki, poslušni i vredni Jovan u svemu je čvrsto izjavio da je ispovedao Isusa Hrista kao Gospoda Boga. Ni obećano pomilovanje, ni pretnje nisu mogle da pokolebaju Jovana. Hrabro je objavio Alei-Špuru da je hrišćanin i da ništa ne može da ga natera da promeni svoja uverenja. Čak ni mučenje kome je bio podvrgnut nije postiglo svoj cilj. Ne samo da je snažno branio hrišćansku veru, već je i osudio lažna učenja Muhameda. Videvši, s jedne strane, besciljnost svojih brojnih pokušaja da prevede Jovana u islam, a s druge čvrstinu sa kojom je mučenik otvoreno ispovedio Hrista i nazvao Muhameda lažovom, gnevni Alej-Špur je 1529. godine naredio smrt Jovana, koji mu je verno služio[1].

Jovanu Kazanskom vezali su ruke pojasom i odveli van grada na obližnju planinu. Tamo je trebalo da mu odseku glavu. Mučeći Jovana, mučitelji su naneli mnoge rane, a stomak je proboden mačem. Najzad su odlučili da mu odseku glavu. Ali udarac je zadat neuspešno - samo je mučeniku prerezan vrat, zbog čega je pao u nesvest, obilno krvareći. Mučitelji, smatrajući Jovana mrtvim, vratili su se u grad. Jovan Kazanski ležao je bez svesti mnogo sati i budio se tek kasno uveče.

Prekrstivši se i podupirući glavu rukama, Jovan je otišao u grad k bojarima velikog kneza Moskve koji je tamo živeo. Došavši do bojara kasno u noć, Jovan im je ispričao o mukama koje je pretrpeo od muslimana. Rane koje su mu nanete bile su smrtonosne. Predosećajući svoju skoru smrt, zamolio je sveštenika koji je bio sa bojarima da ga pričesti Svetim Hristovim Tajnama. Pričestivši se, Jovan je proveo ostatak noći bez sna u molitvi i ujutru sa izlaskom sunca je umro.

Telo mučenika Jovana Kazanskog tajno je sahranjeno „na starom ruskom groblju“, nedaleko od Kazanja, na mestu gde se sada nalazi Sveto-Uspenski Zilantovski manastir[2].

Kanonizacija i poštovanje[uredi | uredi izvor]

Prvi kazanski mitropolit Germogen, kasnije Patrijarh moskovski i sve Rusije, poslao je 1592. godine pismo patrijarhu Jovu u kojem je saopštio da u Kazanju nema posebnog pomena pravoslavnim vojnicima koji su položili živote za veru i otadžbinu kod Kazanja, i zatražio da se ustanovi konkretan dan sećanja. Istovremeno je izvestio o tri mučenika koji su postradali u Kazanju za veru Hristovu, od kojih je jedan bio Rus, po imenu Jovan („Jovan Novi“)[3], poreklom iz Nižnjeg Novgoroda, zarobljen od Tatara, i druga dvojica, Stefan i Petar, preobraćeni su Tatari koji su stradali zbog svoje vere od svojih bivših jednovernika. Svetitelj je izrazio žaljenje što ovi mučenici nisu uvršteni u sinodikon koji se čita u nedelju Pravoslavlja, i što im se nije pevao večni pomen.

Kao odgovor, patrijarh Jov je poslao ukaz kojim je naređeno da „svim pravoslavnim vojnicima poginulim u blizini Kazanja i unutar Kazanja, u subotu posle Pokrova Presvete Bogorodice služe pomen u Kazanju i po celoj Kazanskoj mitropoliji i da se privrže veliki sinodikon čitan u nedelju Pravoslavlja“

Naređeno je da se tri kazanska mučenika uvrste u isti sinodik, a mitropolitu Germogenu je povereno da odredi dan njihovog sećanja. Ovaj poslednji je objavio patrijaršijski ukaz za svoju eparhiju, dodajući da sve crkve i manastiri služe liturgije i parastosi trojici kazanskih mučenika i pomene ih na litijama i liturgijama 24. januara – na dan mučeničke končine Jovana Kazanskog.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „V stolice Tatarstana izdana kniga o svяtom mučenike Ioanne Kazanskom / Novosti / Patriarhiя.ru”. Patriarhiя.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-06-19. 
  2. ^ „Roщektaev Andreй Vladimirovič. Istoriя kazanskogo Zilantova monastыrя”. samlib.ru. Pristupljeno 2024-06-19. 
  3. ^ „Svящennomučenik Ermogen, Patriarh Moskovskiй i vseя Rusi + Pravoslavnый Cerkovnый kalendarь”. days.pravoslavie.ru. Pristupljeno 2024-06-19.