Adipofilija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Adipofilija (isto "debeli fetišizam") je seksualna privlačnost usmerena ka gojaznim osobama prvenstveno zbog njihove težine i veličine.[1] Raznovrsnost fetišizma sa mastima je hranjenje ili dobijanje, gde se seksualno zadovoljstvo ne dobija iz same masti, već iz procesa dobijanja, ili pomaganja drugima da dobiju telesnu masnoću. Debeli fetišizam takođe uključuje punjenje, dok je fokus uzbuđenja na senzacijama i svojstvima stvarne ili simulirane dobiti.[2]

Kao subkultura[uredi | uredi izvor]

Zajednica adipofilije se preklapala sa pokretima bodi-pozitivnosti i feminizma. Nacionalno udruženje za unapređivanje prihvatanja masti (NAAFA) radilo je kao zagovaračka organizacija za gojazne ljude, ali je delimično formirana kako bi pomogla muškim fetišistima masti i drugim obožavanjima masti (FAS) da nalaze gojazne žene i imaju seks.[3][4]

Debeli fetišizam kao zajednica je pretežno heteroseksualan, fokusirajući se na gojazne žene i mršave muškarce. Debeli fetišizam uključuje i stvarne i internetske zajednice. Prakse i subkulture debelog fetišizma uključuju internet pornografiju; "dobivanje" i "hranjenje", što uključuje jelo da bi se namerno povećala težina; i "gnječenje" što je seksualna privlačnost prema ideji da osobu gojazna osoba ili ljudi zgnječe.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Merkin, Daphne (2010-08-11). „The F Word”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2022-01-10. 
  2. ^ Charles, Kathy. Feederism : eating, weight gain, and sexual pleasure. ISBN 978-1-137-47045-4. OCLC 925508310. 
  3. ^ a b Craig, Maxine Leeds (2021-07-22). The Routledge Companion to Beauty Politics (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-000-41361-8. 
  4. ^ Saguy, Abigail C. (2002). „Sex, Inequality, and Ethnography: Response to Erich Goode”. Qualitative Sociology. 25 (4): 549—556. S2CID 141282085. doi:10.1023/A:1021071101130. .

Literatura[uredi | uredi izvor]