Akamir
Akamir (grčki: Ἀκάμηρος; umro posle 799) je bio arhont Slovena iz Verzetije, vođa ustanka protiv carice Irine 799. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Jedini izvor koji pominje Akamira jeste hronika Teofana Ispovednika. Kao vođe pobune Teofan navodi sinove Konstantina V (741—775), bivše cezare Nićifora i Hristofora i njihovu mlađu braću Nikitu, Antimosa i Evdokima. Njihov pokušaj da državnim udarom dođu na vlast umesto svog polubrata, Lava IV Hazara (775—780) završen je neuspešno te su kažnjeni oslepljenjem. Nakon Lavove smrti Irina preuzima vlast u ime maloletnog sina Konstantina IV do 797. godine kada potpuno samostalno preuzima vlast nad Carstvom. Ujake mladog cara poslala je u izgnanstvo u Atinu kako joj ne bi ugrozili vlast. Marta 799. godine Akamir, u dosluhu sa trupama Helade, planira da jednog od braće proglasi za cara. Irina je, međutim, informisana o ustanku te je poslala rođaka koji je u Atini zarobio braću, oslepeo ih i poslao na ostrvo Panormo u Mramornom moru. Akamir se više ne pominje u izvorima.
Teritorija kojom je Akamir vladao identifikovana je kao Velegezitija, područje oko Dimitrijade u istočnoj Tesaliji na kojoj su živeli Velegeziti.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Curta, Florin (2006). Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-81539-0.
- Hollingsworth, Paul A. (1991). „Nikephoros”. Ur.: Kazhdan, Alexander. Oxford Dictionary of Byzantium. Oxford University Press. str. 1476. ISBN 978-0-19-504652-6.
- Koder, Johannes; Hild, Friedrich (1976). Tabula Imperii Byzantini, Band 1: Hellas und Thessalia (na jeziku: German). Vienna: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften. ISBN 978-3-7001-0182-6.
- Mango, Cyril; Scott, Roger (1997). The Chronicle of Theophanes Confessor. Byzantine and Near Eastern History, AD 284–813. Oxford, United Kingdom: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-822568-3.