Akamir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Akamir (grčki: Ἀκάμηρος; umro posle 799) je bio arhont Slovena iz Verzetije, vođa ustanka protiv carice Irine 799. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jedini izvor koji pominje Akamira jeste hronika Teofana Ispovednika. Kao vođe pobune Teofan navodi sinove Konstantina V (741—775), bivše cezare Nićifora i Hristofora i njihovu mlađu braću Nikitu, Antimosa i Evdokima. Njihov pokušaj da državnim udarom dođu na vlast umesto svog polubrata, Lava IV Hazara (775—780) završen je neuspešno te su kažnjeni oslepljenjem. Nakon Lavove smrti Irina preuzima vlast u ime maloletnog sina Konstantina IV do 797. godine kada potpuno samostalno preuzima vlast nad Carstvom. Ujake mladog cara poslala je u izgnanstvo u Atinu kako joj ne bi ugrozili vlast. Marta 799. godine Akamir, u dosluhu sa trupama Helade, planira da jednog od braće proglasi za cara. Irina je, međutim, informisana o ustanku te je poslala rođaka koji je u Atini zarobio braću, oslepeo ih i poslao na ostrvo Panormo u Mramornom moru. Akamir se više ne pominje u izvorima.

Teritorija kojom je Akamir vladao identifikovana je kao Velegezitija, područje oko Dimitrijade u istočnoj Tesaliji na kojoj su živeli Velegeziti.

Literatura[uredi | uredi izvor]