Alkmena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Heraklovo rođenje

Alkmena supruga kralja Amfitriona i majka najvećeg grčkog junaka Herakla. Smatrana je Elektrionovom kćerkom. Pričalo se da je rođena u Tirintu, ali se kao mesto njenog rođenja pominje i Mikena.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Kada je kralj Elektrion krenuo da osveti smrt svojih sinova, dao je Amfitrionu ruku svoje lepe kćerke Alkmene, ali pod uslovom da je ne dodirne pre nego što se ovaj pohod okonča. Amfitrion je slučajno ubio Elektriona i zato je, zajedno sa Alkmenom, morao da pobegne u Tebu, gde ga je kralj Kreont očistio od greha. Kako nije mogao da pristupi Alkmeni kao supruzi sve dok ne osveti smrt njene braće, on je otišao u pohod na Telebojce. U međuvremenu, Zevs je, u Amfitrionovom liku, došao u Alkmeninu sobu. Pošto je znao za njenu čednost, on joj je pričao o borbama sa Telebojcima i pokazao joj zlatni pehar telebojskog kralja Pterelaja, kako bi je uverio da je pred njom zaista njen suprug Amfitrion. Mlada žena je prihvatila Zevsa, a on je naredio Heliju da jedan dan ne sija, kako bi se ljubavna noć, u kojoj će se začeti najveći grčki junak udvostručila. Iste noći Amfitrion se vratio iz ratnog pohoda, ali ga je Alkmena hladno primila. Prorok Tiresija je otkrio začuđenom suprugu šta se dogodilo u njegovom odsustvu i obavestio ga je da je Zevs izabrao Alkmenu za svoju poslednju ljubavnicu među smrtnicama. Prema mlađem predanju, Amfitrion u početku nije znao ko je zavodnik i odlučio je da spali nevernicu, ali je Zevs poslao kišu koja je ugasila lomaču. Tek tada je Amfitrion shvatio da je njegov suparnik bog i pomirio se sa sudbinom prevarenog muža. Kada je došao trenutak da se Alkmena porodi, ljubomorna Hera produžila je njenu bremenitost i lukavstvom je uspela da se najpre rodi Stenelov sin Euristej . Najzad, posle deset meseci, Alkmena je rodila blizance, i to Herakla – kojeg je začela sa Zevsom i Ifikla – Amfitrionovog sina. Dok je Herakle bio živ, Alkmena je boravila sa svojim unucima u Tirintu. Posle njegove smrti, Euristej je prognao Alkmenu i celu Heraklovu porodicu. Tada se Alkmena obratila Keiku, kralju Trahina, da je zaštiti. U želji da joj obezbedi veću sigurnost, Keik je Alkmenu i Heraklide uputio u Atinu, kralju Demefontu . Euristej je zahtevao od Atinjana da mu predaju Heraklide, ali su ga oni odbili i, u borbi koja je usledila Jolaj i Hil su ga ubili. Kada su njegovu glavu doneli Alkmeni, ona je vretenom iskopala Euristijeve oči. Prema drugom predanju, Heraklidi su zarobili Euristeja, a Alkmena je naredila da ga ubiju i bace psima. Posle osvete nad Euristejem, Alkmena je sa Heraklidima dugo živela u Tebi. Umrla je u dubokoj starosti, a Zevs je naredio Hermesu da je prenese na Ostrvo blaženih, gde se udala za Radamanta . Alkmena je poštovana na više mesta u Grčkoj. Retko je prikazivana u likovnoj umetnosti. Na kovčegu Kipselida predstavljena je zajedno sa Zevsom, koji joj pryža pehar i ogrlicu. Na vazama iz V veka stare ere prikazana je kako hita malom Heraklu, koji ubija zmije, a ova tema obrađivana je i u monumentalnom slikarstvu ( Zeuksid ).

Literatura[uredi | uredi izvor]