Alkmeon (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Alkmeon (grč. Ἀλκμαίων) Amfijarajev [1]je i Erifilin sin.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Kad je Amfijaraj, protiv svoje volje, krenuo sa Sedmoricom na Tebu, zakleo je Alkmeona da ga osveti.[1] Kasnije, u vreme drugog pohoda na Tebu, dodonsko proročište je proreklo pobedu učesnicima pohoda, ali ako ih Alkmeon bude predvodio. Međutim, kao i njegov otac, i on je odbio da pođe u rat. Ali je onda Tersandar potkupio Harmonijinim pepelosom Alkmeonovu majku, Erifilu, posle čega je ona nagovorila Alkmeona da krene na Tebu.

U ovom pohodu on je ubio tebanskog kralja Laodamanta, Eteoklovog sina i prvi je ušao u grad. Posle pobede je Alkmeon izvršio očev zavet: ubio je svoju majku, uz pomoć svog brata Amfiloha. Erifila ga je zbog toga proklela na samrti da ga ni jedna zemlja na svetu ne prihvati.

Zbog ovog zločina su ga gonile Erinije, a on je najpre pobegao u Arkadiju, a zatim svom dedi Oiklu i potom je otišao da traži utočište kod psofidskog kralja Fegeja. Fegej ga je očistio od greha i za ženu mu dao svoju kći- Arsinoju ili Alfesibeju. Na venčanju je Alkmeon supruzi podario Harmonijin peplos i ogrlicu.

Međutim, znajući da ga Erinije progone, nije se ni tu mogao skrasiti, te je lutajući utočište našao u delti reke Aheloja, koja je bila stvorena od nanosa tek posle kletve, te nije spadala u tada pomenutu kletvu. Ovde ga je rečni bog Aheloj oženio svojom kćeri Kalirojom. Ona mu je rodila sinove Akarnana i Amfotera, i zaželela da njoj podari Harmonijin peplos i ogrlicu. Da bi to ispunio, Alkmeon se morao vratiti u Psofidu, gde je umolio svoju suprugu Arsinoju da mu darove vrati, pod izgovorom da ih želi posvetiti Apolonu kako bi okajao materoubistvo. Međutim, Fegeju je jedan od sluga rekao da je doznao da se Alkmeon ponovo oženio i da peplos i ogrlicu želi dati novoj ženi, nakon čega je ovaj naložio svojim sinovima da ubiju Alkmeona, što su oni i učinili.

Kada je Kaliroja čula da su joj muža ubili, zamolila je Zevsa da učini da joj sinovi brzo odrastu, kako bi osvetili svog oca, što je Zevs uslišio. Kalirojini sinovi su ubili sinove kralja Fegeja, i njega samog.

Mit o Alkmeonu su obradili Sofokle i Euripid u svojim delima. Sofokle je napisao tragediju "Erifila", a Euripid dve tragedije- Alkmeon u Korintu i Alkmeon u Psofidi. Sofoklova tragedija nije sačuvana, a od Euripidove su ostali samo fragmenti.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 35. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.