Pređi na sadržaj

Amam u Konaku kneginje Ljubice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Enterijer amama u konaku kneginje Ljubice.
Tavanica sa malim okruglim prozorima.

Amam u Konaku kneginje Ljubice je drugo kupatilo u konaku, nazvano i “amam u mermeru". Kada je konak građen u njemu je bilo samo malo kupatilo – amamdžik. Godine 1836, pet godina po završetku gradnje konaka, po nalogu kneza Miloša dozidan je veliki amam sa jednospratnim traktom (26 x 18 m). Pripajanjem sa južne, slobodne strane narušena je pravilna pravougaona proporcija konaka. Dvadeset pet kvadrata amama dobijalo je svetlost preko malih, okruglih prozora u krovu. Amam je bio obložen mermerom i imao je podno grejanje, hipokaust, po uzoru na rimske palate. Veliki privatni amam u osmanskom društvu predstavljao je luksuz i simbol ugleda, moći i dostojanstva. Za njegovu izradu korišćeni su najbolji materijali: kamen, opeka i staklo. Vladarsku veličinu posebno je icticao mermer koji je dotad upotrebljavan samo u crkvenoj arhitekturi, a knez Miloš je poručio ploče studeničkog mermera od kojih su bili izgrađeni pod i kameni ležaj. Oni su danas jedini sačuvani elementi starog enterijera.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Večernje novosti: Saniran amam u Konaku kneginje Ljubice
  • Momcilović – Petronijević, A., Vasić – Petrović, E. TURKISH BATHS“ IN SERBIA–THE INFLUENCE OF TRANSFORMATIONS IN FORM AND FUNCTION ON THEIR FUTURE PRESERVATION
  • Jelena Bogdanović (2007): On the Architecture of the Konaks in Serbia (1804-1830s). Journal of the North American Society for Serbian Studies, Volume 21, Number 2, pp. 161-180
  • Vanušić, D. (2012): Konak knjeginje Ljubice: enterijer beogradskih kuća 19. veka. Muzej grada Beograda. Beograd