Ambrozije Aurelijan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ambrozije Aurelijan (lat. Ambrosius Aurelianus) bio je vođa Brita u vreme anglosaksonskog osvajanja Britanije, krajem 5. ili početkom 6. veka.[1][2][3]

Podaci o životu[uredi | uredi izvor]

Najraniji podaci o Ambroziju Aurelijanu dolaze od keltsko-britanskog hroničara Gilde Mudrog, u njegovom spisu O uništenju Britanije (lat. De Excidio Britanniae), pisanom sredinom 6. veka. Gilda navodi da je Ambrozije bio jedini Rimljanin plemenitog porekla koji je preživeo najezdu varvara (Saksonaca) na Britaniju, u kojoj su mu roditelji stradali, i prvi poveo hrišćanske Brite u borbu protiv osvajača. Pod njegovim vođstvom hrišćani su povratili snagu i postigli više pobeda. Gilda veliča njegovu hrabrost, skromnost i pobožnost, za razliku od njegovih naslednika, svojih savremenika.[1][3] Što se tiče vremena kada je živeo, Gilda ga smešta u generaciju svojih dedova, i datira poslednju veliku pobedu Brita kod Badona u vreme svog rođenja, 44 godine od dolaska Saksonaca.[1] Pošto su, po Gildasu, Saksonci došli u Kent 40 godina nakon odlaska Rimljana (410), u vreme rimskog konzula Aecija (391-454) - dakle oko 450. godine, to bi stavilo bitku kod Badona (i Gildasovo rođenje) u 494. godinu.

Dok neki istoričari vide u Ambroziju istorijsku osnovu kralja Artura,[2] Edvard Gibon smatra ih različitim osobama.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Gildas, O uništenju Britanije”. 
  2. ^ a b Peinter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio. str. 39—41. 
  3. ^ a b v Gibbon, Edward, 1737-1794. (2003). Opadanje i propast Rimskog carstva. Vučićević, Gordana. Beograd: Službeni list SCG. str. 459. ISBN 86-81563-22-X. OCLC 441906435.