Američki lisičar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Američki lisičar

Zemlja porekla
 SAD
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 6 Goniči, tragači po krvi i srodne rase Sekcija 1.1 #303 standard
AKC: Goniči standard
KKS: Grupa 2 (goniči) standard
UKS: Tragači po krvi (krvoslednici) standard

Američki lisičar (eng. American Foxhound) vuče poreklo od dve evropske pasmine - engleskog lisičara i velikog plavog gaskonjskog goniča.[1] Uloga ove pasmine je tokom istorije bila lov na lisice. Lisičari se prilikom lova oslanjaju na svoj njuh. Američki lisičar je nacionalni pas države Virdžinije.

Osnovno[uredi | uredi izvor]

  • Mužjak
    • Visina od 55 do 63 цм
    • Težina od 20 do 29 кг
  • Ženka
    • Visina od 53 do 61 цм
    • Težina od 18 do 27 кг
Američki lisičar

Istorija[uredi | uredi izvor]

Robert Bruk je 1650. godine otplovio za Severnu Ameriku iz Engleske sa čoporom lovačkih pasa, čije korenje vuče nekoliko vrsta amerilkih goniča. Psi iz Brukove krvne linije pasa opstali su skoro 300 godina.[2] Džordž Vašington dobio je na poklon francuske lisičare, velike plave gaskonjske goniče, od Markiza de Lafajeta. Mnogi od tih pasa koje je Vašington zadržao poticali su od Bruka, a njihovo ukrštanje sa francuskim goničima dovelo je do stvaranja današnjeg američkog lisičara. Američki lisičar potiče iz Merilenda i Virdžinije, a američki lisičar danas je nacionalni pas Virdžinije.[3]

Ova pasmina je uzgajana radi lova na lisice. Tokom uvoza crvenih lisica, irski lisičari su uključeni kako bi se povećala brzina i izdržljivost psa, što je i danas evidentno. Kao i svi goniči, i američki lisičar je muzikalan. Za goniče se često kaže da ispuštaju glasove nalik zvonu koji se može prenositi kilometrima.

Karakteristike psa[uredi | uredi izvor]

Narav[uredi | uredi izvor]

Iako je američki lisičar privržen, odan, nežan, pitom i pun ljubavi, nije baš porodična pasmina niti je posebno orijentisan na ljude. To, naravno, ne znači da je opasan za ljude (prema deci je naročito obazriv), nego da mu nije potrebno toliko pažnje. Američki lisičar nije uzgajan da bi ljudima pravio društvo već je prvenstveno lovački pas. Pošto je ovo čoporativan pas, sa drugim psima se dobro slaže. Što se tiče drugih životinja i kućnih ljubimaca, potrebna mu je rana socijalizacija. Američki lisičar je samostalan pas, ponekad tvrdoglav, stoga je treniranje poslušnosti izuzetno važno, pored aktivne socijalizacije. Jedna od odlika ovog psa je njegova nestašnost pa iziskuje dosta upornosti i strpljenja od vlasnika, te dosledan trening.[1]

Opšti izgled[uredi | uredi izvor]

Glava je prilično duga sa blago zaobljenim potiljačnim delom. Lobanja je široka i puna. Uši su usađene srednje nisko. Oči su velike, braon boje ili boje lešnika. Njuška je dobre dužine, ravna, srednje izražen stop. Vrat je suvo omeđen od ramena, snažan i pun, srednje dužine.[4] Plećke su koso postavljene, suve, mišićave, ni teške ni opterećene, već omogućuju slobodu kretanja, pokretnost i snagu. Grudi treba da su duboke i da omogućavaju dosta mesta za pluća, ali uže u poređenju kod engleskog lisičara. Leđa su srednje duga, mišićava i snažna. Slabine su široke i blago zaobljene. Prednje noge su ravne sa prilično snažnim kostima. Kukovi i butine su snažni, mišićavi, omogućavaju akciju pune snage. Rep je usađen srednje visoko. Dlaka je gusta, oštra, srednje dužine. Dozvoljene su sve boje.[4]

Nega i zdravlje[uredi | uredi izvor]

Dlaku američkog lisičara je veoma jednostavno održavati, jer je dovoljno četkanje jednom sedmično. Kupati samo u slučaju da se isprlja.[5]

Američki lisičar je obično zdrav pas, ali može se javiti trombocitopatija (poremećaj trombocita), displazija kuka, infekcija uha.[6]

Životni vek ove pasmine je 10-14 godina,[7] a ženka ošteni u proseku od 4-7 štenaca.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Istorija, građa i narav američkog lisičara”. Lovac. Pristupljeno 2020-09-08. 
  2. ^ „Robert Bruk: Američki prvi lisičar”. Foks lovački život sa konjima i goničima (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 26. 10. 2021. g. Pristupljeno 2020-09-08. 
  3. ^ „Zvanični državni simboli Virdžinije”. Zakon Virdžinije (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-08. 
  4. ^ a b „Američki lisičar”. Kinološki savez Republike Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-09-08. 
  5. ^ Održavanje američkog lisičara (jezik: engleski)
  6. ^ „Zdravlje američkog lisičara”. Arhivirano iz originala 22. 09. 2019. g. Pristupljeno 22. 09. 2019. 
  7. ^ „Životni vek američkog lisičara”. Životni vek životinja (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-08. 
  8. ^ Enciklopedija pasa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. septembar 2019) (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]