Analiza rizika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Analiza rizika može biti definisana na mnogo različitih načina, u zavisnosti od toga kako je analiza rizika povezana sa ostalim konceptima. Analiza rizika može biti "široko definisana tako da obuhvata procenu rizika, karakterizaciju rizika, komunikaciju rizika, upravljanje rizikom i politiku koja se odnosi na rizik, u kontekstu rizika od interesa pojedinaca, organizacija javnog i privatnog sektora, kao i društva na lokalnom, regionalnom, nacionalnom ili globalnom nivou." Najbolji pristup je deljenje analize rizika na dve komponente: procenu rizika (identifikovanje, procenjivanje i merenje verovatnoće i ozbiljnosti rizika) i upravljanje rizikom (odlučivanje o tome šta učiniti po pitanju rizika). [1] Neki autori[2] imaju malo drugačiji pristup i definišu upravljanje rizikom kao sveobuhvatni koncept, gde je analiza rizika komponenta koja identifikuje i meri rizik, a ublažavanje rizika određuje šta treba uraditi u vezi sa rizikom. Analiza rizika može biti kvalitativna ili kvantitativna.[3] Kvalitativna analiza koristi široke pojmove (npr. umereni, teški, katastrofalni) da identifikuje i proceni rizike ili predstavlja pismeni opis rizika, a kvantitativna analiza izračunava brojne verovatnoće u vezi sa mogućim posledicama.

Kvantitativna analiza rizika[uredi | uredi izvor]

Kvantitativna analiza rizika ima za cilj da numerički proceni verovatnoće za potencijalne posledice rizika, a često se naziva probabilistička analiza rizika ili procena probabilističkog rizika (PRA). Analiza često pokušava da opiše posledice u numeričkim jedinicama kao što su novčane jedinice, vreme ili izgubljeni životi.

PRA često nastoji da odgovori na tri pitanja:

  • Šta može da se dogodi?
  • Koliko je verovatno da se to dogodi?
  • Ako se to dogodi, koje su posledice?

Dakle, rizik R se može opisati kao skup uređenih trojki, R={<si,pi,ci>}, i=1,2,...,N gde je si scenario i, pi je verovatnoća scenarija i, ci su posledice ukoliko se scenario i dogodi, a N je ukupan broj scenarija. Ova vrsta analize obično rezultira raspodelom verovatnoće po posledicama.

Iako aktuarska nauka koristi verovatnoće za merenje rizika već više od sto godina [4], PRA kao poseban način istraživanja u početku je razvijen kako bi se analizirali inženjerski rizici kao što su nuklearne elektrane i svemirski šatl. [5] U poslednje vreme, primenjena je i na druge oblasti, kao što su biznis, klimatske promene, zdravstveni rizici i bezbednost. Posebno uz sve veću važnost terorizma, teorija igara postala je kvantitativni alat za analizu rizika od inteligentnih protivnika koji žele da nanesu štetu sistemima ili ljudima. Ove tehnike teorije igara mogu biti probabilističke i determinističke.

Kvalitativna procena rizika[uredi | uredi izvor]

Kvalitativna procena rizika, u odsustvu preciznih vrednosti verovatnoće i posledica, dodeljuje relativne i široke klasifikacije verovatnoće i posledica za svaki rizik i ne stvara precizan matematički model rizika, kao što je slučaj kod PRA. Uobičajeni kvalitativni model je matrica rizika, koja kombinuje klasifikaciju verovatnoće pojave sa klasifikacijom ozbiljnosti posledica nastanka, kako bi se utvrdila klasifikacija nivoa rizika, vodeći se opštim principom da veća verovatnoća i veća ozbiljnost podrazumevaju veći rizik. Matrica rizika se ponekad naziva pseudo-kvantitativnom metodom, jer se klasifikacija može odrediti brojevima (na primer, kategorija verovatnoće "Verovatno se neće desiti" će odgovarati verovatnoći pojavljivanja između 0,1 i 0,3).

Kvalitativne, pseudo-kvantitativne ili metode bodovanja su veoma kritikovane, jer se ne podudaraju sa matematičkim pravilima i ne mogu ispravno rangirati rizike. One izgledaju rigorozno, ali pružaju lažan osećaj sigurnosti onim organizacijama koje se oslanjaju na njih u pogledu upravljanja rizicima.[2] Korišćenje čisto kvantitativnog pristupa obezbeđuje strožu analizu i bolju osnovu za donošenje dobrih odluka u upravljanju rizicima nego oslanjanje na pseudo-kvantitativne metode.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Y. Y. Haimes (2004). Risk Modeling, Assessment, and Management. 
  2. ^ a b D. W. Hubbard (2009). The Failure of Risk Management: Why It's Broken and How to Fix It. 
  3. ^ M. Rausand (2011). Risk Assessment: Theory, Methods, and Applications. 
  4. ^ P. L. (1998). Against the Gods: The Remarkable Story of Risk. 
  5. ^ T. Bedford; R. Cooke (2001). Probabilistic Risk Analysis: Foundations and Methods. 

Literatura[uredi | uredi izvor]