Pređi na sadržaj

Atlaski pastirski pas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atlaski pastirski pas

Alternativna imena
Aidi

Chien de l'Atlas

Zemlja porekla
 Maroko
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 2 Pinčevi i šnauceri, molosi i švajcarski pastirski psi Sekcija 2.2 #247 standard
UKS: Psi čuvari standard

Atlaski pastirski pas, poznat i kao aidi, je pasmina iz Maroka koju Berberi koriste kao čuvare stada.[1][2] Pored toga, ova rasa ima lovačke sposobnosti i dobro čulo mirisa. U lovu se često udružje sa slugijem, koji juri životinju koju je prethodno atlaski pastirski pas nanjušio.[3] I mužjak i ženka dostižu visinu od 52 do 62 cm, a težinu od 23 do 26 kg.[4] Atlaski pastirski pas je radoznao, energičan, oprezan ali spreman za akciju. Njegova namena je vođenje stada i kamila, kao i čuvanje kuće jer je izuzetno veran i zaštitnički nastrojen prema svojoj porodici.[5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ovaj pas od pamtiveka postoji u planinama i na visoravnima severne Afrike. U današnje vreme se u velikom broju može naći na Atlas planinama Maroka.[2][6]

Atlaski pastirski pas se usko povezuje sa polu-nomadskim pastirskim stanovništvom planinskih regija.[2] Ne postoji kao ovčarski pas na Atlasu. Pas koji živi na ovim planinama nikada ne čuva stada u smislu u kome psi to rade u Evropi. Atlaski pastirski pas je planinski pas za odbranu šatora i imovine svog gospodara, tako da štiti stoku od zveri.[6]

Atlaski pastirski pas

Karakteristike psa[uredi | uredi izvor]

Narav[uredi | uredi izvor]

Poznati su kao odani, energični i oprezni psi koji svoje dužnosti psa čuvara shvataju veoma ozbiljno, tako da je potrebna rana dresura i socijalizacija. Veoma su zaštitnički nastrojeni prema svojoj porodici. Atlaski pastirski pas je privržen i voli da se igra, a pošto je jako inteligentan, lako ga je dresirati. Dresura bi trebala da se oslanja na nagrađivanje.[7]

Opšti izgled[uredi | uredi izvor]

Pas je čvrst, vrlo otporan, upadljiv po svojoj snazi i pokretnosti; mišićav, krepak, moćno građen bez ikakve glomaznosti, poseduje bujnu dlaku koja ga, u tim praroditeljskim planinama, štiti od sunca isto tako dobro kao i od hladnoće. Ta gusta dlaka obrazuje oklop u borbi, protiv šakala i ostalih otmičara. Njegov pogled je živ, neposredan i odlučan tako da priliči požrtvovanom psu uvek spremnom da obavlja svoju ulogu čuvara.[6]

Uši su srednje dužine, blago zaobljenih vrhova, koso su usađene, nošene oboreno, ali podignute ka napred kada je pas u pažnji i ponekad zabačene unazad kada se odmara. Oči su tamne nijanse bilo kakva da je boja dlake. Boja dlake je veoma raznolika od boje peska, žutocrvene, bele, boje lava, riđe, tigraste pa do crno-bele, belo-riđe, manje ili više boje uglja, trobojna itd. Ima vrlo rasuto raspoređene pege koje obrazuju plašt i kapu koji su razdvojeni šalom. Ima bujnu grivu oko vrata[6]

Nega i zdravlje[uredi | uredi izvor]

Ne preporučuje se za život u stanu, već mu zbog velike energije koju ima, najviše odgovara ograđeno dvorište. Mora imati stalnu fizičku i mentalnu stimulaciju. Dlaka zahteva redovno četkanje posebno kada se linja.[5]

Ovo je čvrst, izdržljiv pas. Nema poznate nasledne bolesti i generalno je zdrav a može se javiti displazija kuka i laktova.[5][8]

Atlaski pastirski pas u proseku živi 12 godina.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Aidi informacije”. Zdravlje ljubimaca (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 19. 06. 2018. g. Pristupljeno 2020-08-28. 
  2. ^ a b v „Atlaski pastirski pas - FCI standard” (PDF). Međunarodna kinološka federacija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-28. 
  3. ^ Fogl, Brus (2000). Nova enciklopedija pasa (na jeziku: engleski) (Drugo američko izd.). Njujork: Dorling Kindersli. ISBN 0-7894-6130-7. OCLC 43615283. 
  4. ^ „Atlaski pastirski pas - UKS standard”. Ujedinjeni kinološki savez (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-28. 
  5. ^ a b v „Atlaski pastirski pas - osnovno”. Mezimci. Pristupljeno 2020-08-28. 
  6. ^ a b v g „Atlaski pastirski pas - KSRS standard”. Kinološki savez Republike Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-08-28. 
  7. ^ „Aidi - informacije”. Mahanje repom (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-28. 
  8. ^ „Aidi - pas čuvar Atlas planina”. Pasmine plus (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-28. 
  9. ^ „Životni vek atlaskog pastirskog psa”. Životni vek životinja (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]