Ašikaga Jošimasa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb klana Ašikaga.

Ašikaga Jošimasa (1435-1489) bio je 8. šogun dinastije Ašikaga (1443-1473). Za njegove vladavine počeo je Oninski rat (1467-1477), koji je bio uvod u opadanje centralne vlasti i period anarhije i građanskog rata poznat kao Sengoku era (1467-1600).[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jošimasa, drugi sin ubijenog šoguna Ašikaga Jošinorija, imenovan je šogunom 1443, kao osmogodišnjak. Pošto ješogun u to vreme još bio maloletan, stavljen je pod zaštitu zamenika šoguna (kanrei), Hosokava Kacumoto-a. Proglašen je punoletnim 1449. i služio je kao šogun do 1473, kada se povukao u korist svog sina Jošihise. Živeo je do 1489. godine.[1]

U prvim godinama njegove vladavine bakufu se još nije oporavio od potresa nastalog ubistvom šoguna 1441. U isto vreme, zemlja u celini trpela je od akutnih ekonomskih problema. Nerodne godine i glad tokom 1450-ih dovele su do umiranja od gladi u nekim delovima Japana. Mase seljaka često su upadale u prestonicu zahtevajući oproštaj dugova i poreza i prisiljavajući šogunovu vladu da izadaje edikte o poništavanju dugova. Uprkos tome Jošihisa i njegovi dvorani živeli su uobičajeno, gradeći luksuzne palate i svađajući se oko prestiža i porodičnog ugleda. 1458. Jošimasa je obnovio šogunsku palatu uz velike troškove.[1]

Za to vreme, politička netrpeljivost među šogunovim namesnicima u provincijama (šugo) postepeno se pogoršavala sve do izbijanja građanskog rata 1467. Usred borbi, Jošimasa je izgradio posebnu palatu svojoj majci, a 1465. započeo je letnjikovac u istočnim brdima, koji je morao da napusti kada su borbe zahvatile Kjoto. 1482. započeo je palatu Higašijama, u kojoj se nalazio i njegov spomenik, Srebrni Paviljon, gde se preselio 1483. i proveo ostatak života kao zaštitnik umetnika, stvorivši stil koji je ostavio traga j istoriji japanske kulture.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g The Cambridge history of Japan (Volume 3). John Whitney Hall, 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 1988—1999. str. 228—229. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.