Aj Lokucije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aj Lokucije (lat. Aius Locutius) je misteriozno rimsko božanstvo ili numen (duh nekog mesta) čiji se proročki glas čuo samo jedanputa- za vreme galske najezde 390. godine p. n. e. na severnom uglu Palatina.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Aj Lokucije je misteriozno božanstvo koje se pomenulo samo jednom u toku rimske mitologije- za vreme galske najezde; on je rimljane upozoravao na približavanje neprijatelja, ali se niko nije obazirao na ovaj misteriozni glas.

Da bi iskupio nehat svojih sugrađana, diktator Kamil je, godinu dana posle proterivanja Gala, podigao svetilište ovom bogu na Novom putu, u blizini hrama boginje Veste.[1]

Galska najezda[uredi | uredi izvor]

Kao konzularni tribun za 394. Kamil je opseo Falerije, etrurski grad severno od Rima. Nakon što je u Rimu nastupilo razdoblje prosperiteta, ponovo je došlo do daljih borba između patricija i plebejaca i bogatih i siromašnih. U žaru političkih borbi Kamil je, po Plutarhu, optužen od strane narodnih tribuna da je vojnicima uskratio priliku da opljačkaju Falerije. U znak protesta otišao je u dobrovoljno izgnanstvo i u odsustvu je osuđen na ogromnu novčanu kaznu.

Dok se Kamil sklonio u grad Ardeju, na nekih 35 km južno od Rima, samom gradu je zapretila nova velika opasnost. Po tradicionalnoj verziji događaja, 390. jedna grupa Gala naseljenih u dolini reke Po upustila se u pljačku krajeva južno od Apenina. Gali su zatim opseli etrurski grad Kluzij, a rimski poslanici koji su upućeni da posreduju u mirnom razrešenju sukoba upustili su se u borbu protiv varvara. Galski poglavar Bren je u znak odmazde podigao opsadu i svojih 40 000 ratnika poveo na Rim. Na brzinu okupljena rimska vojska se razbežala nakon bitke sa Keltima na reci Aliji, a pred nadolazećom vojskom Rim je evakuisan dok se se vojno sposobni muškarci utvrdili na bregu Kapitolu.

Kamil je u Ardeji već dočuo da su Gali zauzeli i opljačkali Rim, a takođe i da su se ostaci rimske vojske poraženi na Aliji okupili u Vejima. Rimljani iz Veja su poslali kurira na Kapitol i predložili da se Kamil opozove iz progonstva odlukom okupljenih građana, koji su u tom trenutku delovali kao kurijatska skupština, i da mu se poveri diktatura. Kamil je odluku prihvatio u Vejima, dok je Kapitol za to vreme uspešno branio bivši konzul Marko Manilije. Međutim, kako se Kapitol nije mogao osloboditi galskog pritiska i nestašice hrane, a kako se među Galima pojavila epidemija malarije, došlo je do pregovora. Bren je pristao da se povuče pod uslovom da mu se isplati ogromna otkupnina od 1000 libara zlata. Po romantičnoj priči sačuvanoj kod Livija, Kamil i njegova vojska se pojavila u trenutku kada je trajalo odmeravanje otkupnine praćeno stalnim prepirkama između rimskih magistrata i galskih poglavara. Kamil je odmah raskinuo ugovor izgovarajući se svojim diktatorskim ovlašćenjima, a Galima je naredio da se prihvate oružja ili povuku. Zatim je Kamil naložio Rimljanima da se pripreme za bitku uz reči da domovinu treba obnoviti ne zlatom već gvožđem. Nakon toga Rimljani su u dva navrata potukli nedisciplinovane Gale i Kamil se vratio u Rim kao trijumfator. Tom prilikom pozdravljen je kao novi Romul, drugi osnivač Rima i otac otadžbine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tit Livije, Istorija Rima od osnivanja, knjige 5, 6 i 7,1-2;