Bet Aramaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bet Aramaj (u značenju “zemlja Aramejaca”) u arapskim izvorima poznata i kao Bet el Nabat, bila je regionalno i administrativno sedište Sasanidske provincije Asuristan u današnjem Iraku na području između planine Harin i sasanidske provincije Mešan.

Potvrđeno je da su ovom regijom upravljali marzbani (Generalne granične pokrajine, markgrofovije) pod kraljem Šapurom II (v. 309-379), Izdigerdom I (v. 399-421), Perozom I (v. 459-484), tokom 485, 496 i pre 525 godine. Mobad (zaratustrijanski sveštenik određenog ranga) takođe potvrđuje da je bio na ovom prostoruza vreme Hozroja I (v. 531-79), u isto vreme kada je Mar Aba I bio patrijarh Crkve Istoka (Drevne istočne crkve) (540-552). Međutim, ova oblast je kasnije bila ukinuta kao administrativno sedište tokom reformi Hozroja I. Godine 636/7, Bet Aramej su zauzeli Arapi.

Izvori[uredi | uredi izvor]