Bečka stranačka škola

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bečka stranačka škola u Praterštrase je najvažnija i najbitnija ustanova obrazovanja bečke Socijaldemokratske partije Austrije. Osnovana je 1924. godine.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bečka je škola osnovana 1924. godine, međutim, već je postojala jedna škola (Stranačka škola u Bodenbahu 1910—1914) pre Prvog svetskog rata. Bečka škola je postojala do 1934. godine.[2] U dvadesetim i tridesetim godinama 20. veka obučavala je 60 do 100 apsolvenata godišnje.[3] Bila je deo obrazovnog sistema, koji je od okružnih stranačkih škola, preko bečke stranačke škole, išao do viših razreda bečke radničke visoke škole. Upravnik škole od 1927. do 1934. je bio Franc Raušer, koji je kasnije bio državni sekretar u saveznom ministarstvu za osiguravanje imovine i planiranje privrede.

Nastavne teme i njihovi nastavnici su bili:

  • Marksističke ekonomske nauke (u početku Karl Rener, kasnije savezni predsednik, a nasledio ga je Benedikt Kaucki)
  • Socijalna i ekonomska slojevitost stanovništva Nemačke Austrije (Adolf Šerf, kasnije savezni predsednik)
  • Ekonomske krizne pojave; Ekonomski problemi sadašnjosti (Helene Bauer, Kaucki)
  • Sindikalni problemi (Viktor Štajn)
  • Ustav republike (Maks Adler)

Karl Černec je 1947. ponovo otvorio školu.[4] U zadnje 72 godine, preko 1000 funkcionera stranke uspešno je apsolviralo ovu vrstu obrazovanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Das Gründungsdatum ist in der Literatur sowohl mit November 1923 als auch mit 1924 angegeben. Historische Begebenheiten sprechen jedoch für 1924.
  2. ^ Harald Troch: Wissen ist Macht!: zur Geschichte sozialdemokratischer Bildungsarbeit, S. 149 Online. Gernot Stimmer: Eliten in Österreich, Böhlau Verlag, 1997, S. 939 Online
  3. ^ Gernot Stimmer: Eliten in Österreich, Böhlau Verlag, 1997, str. 628
  4. ^ Gernot Stimmer: Eliten in Österreich, Böhlau Verlag, 1997, str. 995

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Benedikt Kautsky: Die Wiener Parteischule, In: Sozialistische Bildung. Hrsg. Sozialdemokratische Partei Deutschlands, Juni (1931). str. 167 ff.
  • Dieter Langewiesche: Zur Freizeit des Arbeiters. str. 314 Online
  • Zitiert nach: Dieter Langewiesche: Zur Freizeit des Arbeiters, Klett-Cotta. 1980. ISBN 978-3-12-911960-0. str. 314.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]